“Reci mi i zaboravit’ ću. Pokaži mi i možda ću zapamtiti. Uključi me i razumjet’ ću.” Moja pedagoška uvjerenja, kao jednoj profesorici jezika, temelje se upravo na ove tri stavke. Smatram da je od izuzetne važnosti kod djece i mladih u nastavi primjenjaviati upravo metode praktičnog rada, te učenike maksimalno uključiti u nastavu. Na ovaj način nastavnik učeniku direktno stavlja do znanja da mu vjeruje kao jednoj posebno individui, daje mu do znanja da je učenik spreman da uspješno realizuje ono što se od njega očekuje, te mu ulijeva osjećaj samopouzdanja da je spreman napraviti velike stvari. Također, ukoliko učenika aktivno uključimo u nastavu, na ovaj način ga pripremamo za suočavanje s realnim i svakodnevnim životnim situacijama, a to sa sobom nosi realan rezultat zadovoljenih ciljeva u nastavi. Također, kao neko ko učenike podučava stranom jeziku, interakcija u nastavi mi je veoma bitna. Istu nastojim u učinici sprovesti uz pomoć svoje kreativnosti, a iz koje proizlaze razne jezičke igrice, kvizovi, aplikacije. Ono što je najbitnije kada je u pitanju moj rad jeste činjenica da sam svjesna da učenici također imaju svoje problem, brige i uvijek polazim od toga da ukoliko svoj čas organizujem na najkreativniji mogući način, ukoliko budem organizovala vannastavne aktivnosti i projekte, učenici će barem nakratko pobjeći od realnih životnih nedaća i što je najbitnije, učenici će učiti. Na kraju, sve se svede na to da svakom učeniku želim dati do znanja da vrijedi, da može i umije napraviti velike stvari i da tako svaki od njih boji ovaj svijet ljepšim bojama i isti mijenja na bolje.

KRATAK OPIS PRAKSE: Praksa se odvijala u Osnovnoj školi „Kiseljak 1“ Bilalovac u sklopu predmeta Njemački jezik. Osnovnu školu „Kiseljak 1“ Bilalovac pohađa određen broj učenika romske nacionalnosti. Ostatak i većina učenika su bošnjačke nacionalnosti. Glavni i najljepši motiv koji me vodio, kao nastavnicu njemačkog jezika u ovoj školi, jeste taj da široj javnosti pokažem slogu, ljepotu i pozitivne vibracije koje vladaju među zidovima učionice ove škole i to između očenika ove dvije nacionalnosti. Tako sam, kao jedan lingvističar, nastojeći zadovoljiti i ciljeve nastave, kao i svoja pedagoška uvjerenja, došla na ideju da zajedno s učenicima sedmih razreda napravimo torjezični rječnik: Njemačko-bosansko-romski. Praksa se odvijala na sljedeći način: Učenici romske nacionalnosti, kao neko ko poznaje romski jezik su imali zadatak da nam donose riječi iz romskog jezika koje poznaju. Nakon toga bi zajedno s učenicima bošnjačke nacionalnosti razmjenjivali ove riječi, a onda su iste zajedno prevodili na njemački jezik. Tokom same prakse, učenici su bili pravi mali lingvističari koji su riječi romskog, njemačkog i bosanskog jezika raspoređivali na vrste riječi, naučili su se pravilno koristiti rječnikom, kao i online rječnikom, ali su spoznali i mane i nedostatke online rječnika. Upoznali su se s nekoliko aplikacija koje im mogu poslužiti u učenju jezika, ali su dodatno obogatili i svoje informatičko znanje. Svojoj nastavnici su pomogli da unese riječi u aplikaciju, pomogli su mi oko samog izgleda i dizajna rječnika, a na kraju smo, uz pomoć nastavnice informatike, napravili i elektronsku verziju rječnika. U rječniku je sadržano preko 500 riječi, a sadržaj istih je prilagođen učenicima sedmih razreda. Učenici te rječnike danas i ubuduće koriste na času njemačkog jezika kao pomoć u učenju jezika, ali i za vječno podsjećanje o važnosti sloge i međusobnog poštovanja.