Vlade svijeta moraju prioritizirati djecu u vrijeme klimatskih promjena

Vlade svijeta moraju prioritizirati djecu u vrijeme klimatskih promjena

Helen Clark
Predsjednica odbora,

Partnerstvo za zdravlje majki, novorođenčadi i djece
Bivša premijerka Novog Zelanda

Auckland, Novi Zeland

U februaru 2020. godine, Komisija WHO–UNICEF–Lancet, kojom sam imala čast ko-predsjedavati, preporučila je da se djeca pozicioniraju u samo središte Ciljeva održivog razvoja (Sustainable Developements Goals). Istaknuto je da klimatske promjene predstavljaju posebnu prijetnju djeci i da države moraju prepoznati i odgovoriti na to, sada i u budućnosti. Komisija je pozvala vlade da stvore jedno sveobuhvatno odjeljenje ili sličan mehanizam na visokom nivou za koordinaciju rada za djecu, vođenje politike prilagođene djeci i procjenu učinka svih politika na djecu (Clark et al., 2020).

Ovu hitnu preporuku smo dali zbog raznih načina na koje klimatske promjene negativno utječu na djecu, a posebno na malu djecu. To dovodi u opasnost uspjehe postignute u zdravlju i dobrobiti djece širom svijeta, tokom mnogih decenija.

Prijetnje po zdravlje djece

Jedan od ključnih uticaja je na zdravlje dece. Procjenjuje se da 88% globalnog tereta bolesti, koja se može pripisati klimatskim promjenama, javlja kod djece mlađe od 5 godina, kako u industrijaliziranim zemljama tako i u zemljama u razvoju (Zhang et al., 2007; UNICEF, 2021).

Klimatske promjene također utječu na pothranjenost djece. Stope pothranjenosti značajno su porasle od 2015. godine, dijelom zbog ekstremnih vremenskih pojava (Niles et al., 2021.). U 2019. godini, 34 miliona ljudi patilo je od akutne nesigurnosti hrane uzrokovane vremenskim prilikama, što je povećanje od 17% u odnosu na 2018. godinu (Informacijska mreža o sigurnosti hrane, 2020.). Dok se pothranjenost u djetinjstvu smanjila u posljednjih nekoliko decenija na globalnom nivou, jedno od troje djece u zemljama sa niskim i srednjim prihodima i dalje pati od nje, mnoga od njih su mlađa od 5 godina (UNICEF, 2019.).

Pothranjenost je naravno povezana sa siromaštvom. Prema procjenama Svjetske banke, ako se ne riješi uticaj klimatskih promjena, između 32 miliona i 132 miliona ljudi više bi moglo biti gurnuto u ekstremno siromaštvo do 2030. (Jafino et al., 2020.).

Djeca su raseljena

Klimatske promjene doprinose i većoj raseljenosti djece. Više od pola milijarde djece živi u zonama velikih poplava, a 160 miliona živi u zonama jakih suša (Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, 2020.). Studija provedena u Somalilandu otkrila je da su 450.000 od oko milion raseljenih osoba Somalilanda djeca koja su uglavnom bila prisiljena napustiti svoje domove zbog suše (UNICEF-ov ured za istraživanje – Innocenti, 2019.).

Uzmite u obzir jednu godinu, 2019. Širom svijeta te godine, skoro 80 miliona ljudi – uključujući 30–34 miliona djece – bilo je prisilno raseljeno zbog sukoba, klimatskih promjena i skoro 400 prirodnih katastrofa (UNHCR, 2021; Centar za praćenje internog raseljenja, 2020). U prvih šest mjeseci 2020. godine, još skoro 10 miliona ljudi raseljeno je zbog daljnjih prirodnih katastrofa (Ured Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA), 2019.).

Obrazovanje im je poremećeno

 Kao rezultat raseljavanja, njihovo obrazovanje je poremećeno. Obrazovanje (uključujući programe obrazovanja u ranom djetinjstvu) i pristup osnovnim servisima su posebni problemi za djecu koja se raseljavaju preko granica.

Budući da prekogranično raseljavanje koje je rezultat klimatskih promjena ili prirodne katastrofe nije pravno priznato u Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. (UNHCR, n.d.), to se još uvijek ne smatra valjanim razlogom za podnošenje zahtjeva za status izbjeglice. Stoga su djeca raseljena u kontekstu klimatskih promjena i prirodnih katastrofa često u lošijoj situaciji u pogledu pristupa osnovnim zdravstvenim i socijalnim uslugama, u poređenju sa onima koji su zvanično priznati kao izbjeglice. A bez pravne zaštite ili statusa, mnogi su u opasnosti da se razdvoje od roditelja, izgube članove porodice i/ili budu prisiljeni na trgovinu ljudima ili ranu udaju, sa dubokim psihološkim i socijalnim implikacijama.

Tokom suše 2010–2011. na Rogu Afrike, na primjer, došlo je do značajnog povećanja broja maloljetnih djevojčica koje su očajne porodice prodale u brak u zamjenu za stoku (UNOCHA, 2017).

Klimatske promjene također stvaraju ogroman pritisak na društva, posebno u okruženjima koja su već krhka i mogu dovesti do oskudice resursa i raseljavanja stanovništva velikih razmjera. Kada se skloniš, voda, kanalizacija i sigurnost hrane su ugroženi, djeca su pod povećanim rizikom od smrtnosti, morbiditeta, eksploatacije, fizičke povrede i rodno zasnovanog nasilja (Venton, 2011; Bodanac et al., 2016; Pegram i Colón, 2019).

Sve se to dešava u ranom djetinjstvu, ključnom trenutku u razvoju djece. Da bi ostvarila svoj potencijal, djeci tokom svog životnog vijeka potrebno je pet međusobno povezanih komponenti njege: dobro zdravlje, adekvatna ishrana, sigurnost, odgovorna briga i mogućnosti za rano učenje (Svjetska zdravstvena organizacija et al., 2018). Ipak, zbog klimatskih promjena i drugih faktora, mnoga djeca nemaju pristup ovim komponentama.

Niska ulaganja u razvoj ranog djetinjstva imaju cjeloživotne posljedice na sposobnost djece da ostvare svoj puni potencijal (UNICEF, n.d.). Izloženost stresu uzrokovanom klimatskim promjenama u ranim godinama života također negativno utjiče na ishode za buduće generacije (Van Susteren, 2020).

Davanje prioriteta djeci ima ekonomskog smisla

U posljednje tri decenije dramatično je povećanje broja djece širom svijeta koja prežive prvih nekoliko mjeseci i godina života. Smrtnost djece mlađe od 5 godina opala je za gotovo 60% od 1990. (Međuagencijska grupa Ujedinjenih nacija za procjenu mortaliteta djece, 2019.). Mnoga djeca, međutim, ne napreduju u tim ključnim ranim godinama djetinjstva, niti u drugim važnim fazama svog razvoja do adolescencije.

Ne samo da je moralni imperativ dati prioritet ranom razvoju djetinjstva, već ima i dobar ekonomski smisao. Serija Lancet u „Ranom razvoju djece“ (2016.) je otkrio da bi koštalo otprilike 0,50 USD po osobi godišnje da se dodaju usluge koje podržavaju razvoj ranog djetinjstva postojećim paketima zdravstvenih i nutricionističkih usluga (Richter et al., 2017.). Okvir za njegu napominje da za svaki dolar potrošen na razvoj u ranom djetinjstvu, povrat ulaganja može biti čak 13 dolara (Svjetska zdravstvena organizacija i dr., 2018.).

Komisija WHO–UNICEF–Lancet utvrdila je da nijedna zemlja, koliko god bila siromašna ili bogata, ne pruža uslove za podršku zdravom životu djece sada i zdravoj životnoj sredini za njihovu budućnost.

“Prvo, vlade i kreatori politike moraju prepoznati direktnu vezu između ranog razvoja djece i klimatskih promjena.”

Države moraju uspostaviti političku volju da pomognu djeci

S obzirom na nesrazmjerne izazove s kojima se suočavaju djeca u osjetljivim sredinama, uključujući one uzrokovane klimatskim promjenama, bit će potrebna ogromna politička volja da se obezbijedi pet komponenti njege.

Prvo, vlade i kreatori politike moraju prepoznati direktnu vezu između razvoja u ranom djetinjstvu i klimatskih promjena. Takođe nam je očajnički potrebno više ulaganja u usluge zasnovane na dokazima koje podržavaju staratelje i daju maloj deci, posebno najugroženijoj, najbolji početak.

Osim toga, moramo integrirati politike koje se tiču ranog razvoja djece sa onima koje ublažavaju klimatske promjene i prilagođavaju se na njih. To znači da moramo usvojiti pristup djece u svim politikama, kako bismo pokrenuli akciju za povećanje jednakosti koja stavlja najugroženije među nama – našu djecu – u centar svih naših napora.

Rano djetinjstvo nije samo period osjetljivosti riziku, ali i vrijeme kada se prednosti ranih intervencija povećavaju, a rizici mogu smanjiti. Efikasne intervencije moraju biti integrisane u postojeće sisteme u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj i dječijoj zaštiti. Mnoge mjere su već dobro poznate, a neke od najjeftinijih inicijativa imaju trenutne, dugoročne i međugeneracijske koristi (Venton, 2011; Clark et al., 2020).

Životi mnogih miliona djece već su ozbiljno pogođeni onim što se dešava u našem klimatskom sistemu, a broj pogođenih će rasti u narednim godinama. Procjenjuje se da će do 2040. svako četvrto dijete živjeti u područjima s ekstremno ograničenim vodnim resursima (Pegram i Colón, 2019).

Uticaj klimatskih promjena na malu djecu je izuzetno zabrinjavajući. Hitna akcija je ključna. Moramo popuniti praznine u znanju i pronaći rješenja. Zajednice koje se bave djecom u ranom djetinjstvu i zajednice koje se bave pitanjima klimatskih promjena moraju na ove izazove odgovoriti zajedno, radi djece koja žive sada i radi generacija koje dolaze (Pegram i Colón, 2019.).

Pročitajte originalni članak na stranici http://earlychildhoodmatters.online/2021-2

logo issa i van der
Dostupnost ovog članka o pitanjima u ranom djetinjstvu na bosanskom jeziku omogućeno je partnerskom inicijativom Fondacije Bernard van Leer i ISSA-e, u saradnji sa članom ISSA-e Centrom za obrazovne inicijative “Step by Step”.
26 Oktobra, 2022

0 responses on "Vlade svijeta moraju prioritizirati djecu u vrijeme klimatskih promjena"

Leave a Message

Powered by DOC.ba. Copyright © 2020 Centar za obrazovne incijative Step by Step
Instagram

Molim unesite e-mail adresu: