Otvoreno pismo povodom završetka školske godine

Strahovi nikad nisu bili veći. Svi smo se bojali, prolazili različite faze, mirili se sobom i svijetom, zauvijek pozdravljali voljene, bojali se za sebe i druge. I kad nas je opravdano strah, dvadesetak malih preplašenih glavica, ili u klupi ili pred kamerom i mikrofonom, čeka na nas. Neki imaju privilegiju da se povuku i u miru čekaju sunce, nekome se život okrenuo naglavačke, a neko je od prvog dana morao davati nadu najmlađima, ohrabrivati djecu. Bilo je potrebno zadržati realnost u učionici, hrabro razgovarati o tome što nas okružuje. 

„Ne znam“ je brzo zamijenjeno sa „nemam izbora“; na pitanje ko će mi dati podršku, odjek očekivanog odgovora iščekuje se i danas; na „trebam pomoć“, vrištao je muk. Dok su neki od nas tražili opravdanja i izlike, gomila svjetionika nade je suvereno stala pred izazov i uradila više nego što „su bili plaćeni“. 

Stali su pred preplašene glavice i kao divovi oteli sve dječije strahove, uputili se opet u avanturu učenja. Posebno danas avantura ne smije prestati kada nam je nauka potrebna i posebno kada u ionako „vrlo kompleksnom i neefikasnom sistemu“ znanje je protjerano na margine društva i na margine škole.

Biće nam potrebno mnogo snage da se vratimo u učinice. Čeka nas mnogo posla, od toga da nadoknadimo izgubljeno do toga da sačuvamo radost djetinjstva. Pomoć vjerovatno nećemo dobiti, rješenja će doći kasno ili nikako, no to nas opet neće spriječiti da uđemo sami u učionicu i sami sa djecom gradimo svijet u kojem se nikada više neće dogoditi da nastavnici, djeca i znanje budu na margini društva, u kojem ćemo imati i razvijati empatiju, u kojem će vrijednosti biti važan dio školske klime i kulture i koje će se poopštiti na čitavo društvo. Nastavnik je taj koji odgoja, nastavnička profesija je ta koja odgaja sve druge profesije.

Ovo pismo nije vapaj, jer ga odavno ne čuje niko; ovo pismo je izjava realnosti koja nas tjera da suzbijemo redove i sve te prelijepe umove, koliko god nas ima, upregnemo za dobrobit djeteta.

Sami nismo, nema nas ni mnogo, no škola će ostati zelena oaza dok je hiljade nastavnika i nastavnica koji još uvijek vjeruju u nju!

Hvala divovi, hvala heroji i heroine!

Sto puta vam hvala i oprostite nam svima!

#nastavnicisuvažni

Tim Centra za obrazovne inicijative Step by Step

18 Juna, 2021

0 responses on "Otvoreno pismo povodom završetka školske godine"

Leave a Message

Powered by DOC.ba. Copyright © 2020 Centar za obrazovne incijative Step by Step
Instagram

Molim unesite e-mail adresu: