Maya Mailer
Voditeljka kampanje, Organizer klimatskih
promjena naše djece, Mothers Rise Up,
London, UK

Jednog petka ujutro ranije tokom ove godine, kada bih se inače utrkivala da završim poslovne emailove i kupim namirnice za vikend, zatekla sam se kako stojim na jakoj kiši ispred Lloyda u Londonu, jednog od najvećih svjetskih prerađivača fosilnih goriva.

Bila sam sa grupom roditelja i njihovom malom djecom, uključujući i svoje trogodišnje dijete. Držali smo džinovske rekvizite za koje su bili potrebni mjeseci da se naprave, među kojima su kolica visoka tri metra koja nose planete napravljene od papira i veliku čestitku za Dan očeva upućenu predsjedniku Lloyda, Bruceu Carnegie-Brownu.

Bili smo tamo kako bismo prenijeli vitalnu, iskrenu poruku Carnegie-Brownu, koji je i sam otac četvero djece: “Učinite ono što je ispravno za svu našu djecu i prestanite sa osiguranjem i ulaganjem u fosilna goriva.”

U međuvremenu, hiljade drugih koji su u našoj globalnoj mreži klimatskih roditeljskih grupa – od Argentine do Australije, Njemačke do Nigerije – slale su posebno ilustrirane online čestitke za Dan očeva Carnegie-Brownu, putem Twittera, ponavljajući našu molbu da prestane sa osiguravanjem fosilnih goriva.

Dok smo pjevali i pjevali na kiši ispred visoke zgrade Lloyd’s of London, zgrabio sam malu ruku svog trogodišnjeg djeteta i drhtavica mi je prošla niz kičmu. Osjetila sam potencijal roditelja da se bore za svoju djecu, i za pravo da žive na zdravoj planeti.

Naša akcija je na kraju rezultirala utjecajnim medijskim izvještavanjem i sastancima sa višim zaposlenima u Lloyd’s-u. Ovi zaposleni su sugerirali da imamo utjecaja i rekli da su oni i Carnegie-Brown postavljali pitanja svoje djece o klimatskoj krizi.

Buđenje u klimatskoj krizi

Moje putovanje u “klimatsko-roditeljsko” organizovanje počelo je prije tri godine. Kao humanitarna radnica i aktivistkinja za ljudska prava, sretala sam farmere u Južnom Sudanu koji su se suočavali sa sve nepredvidljivijim vremenskim obrascima. Ali klimatska kriza se činila sekundarnom u odnosu na nasilni sukob s kojim su se suočili. Još nisam shvatila da napredak u ljudskim pravima rizikuje da bude uništen klimatskim slomom.

Probudila me je konstelacija faktora: val štrajkova mladih, smjelosti protesta pobune protiv izumiranja i mojih 5 i 7-godišnjaka koji se vraćaju iz škole sa pitanjima: Zašto je planeta Zemlja postala tako vruća? Zašto je toliko životinja izumrlo poput dinosaura? Ako se Arktik topi i automobili zagađuju, zašto ih još uvijek vozimo?

Onda sam slučajno srela neke žene koje su planirale klimatski protest predvođen majkama. Ubrzo sam pomagala timu volontera da organizuju klimatski marš povodom Majčinog dana u centru Londona. Željeli smo da pokažemo solidarnost sa štrajkačima omladinskih škola, istovremeno stvarajući siguran prostor za porodice sa mnogo mlađom djecom. Uprkos tome što nije imao budžet, marš je privukao oko 3.000 ljudi, od kojih su mnogi demonstranti prvi put, a većina sa bebama i malom djecom.

Taj događaj je izazvao globalnu medijsku pokrivenost i bio je početak „Mothers Rise Up“1, volonterske mreže britanskih mama. Ubrzo smo se povezali sa „Parents For Future UK“ i drugim klimatskim grupama roditelja u UK i širom svijeta.