Gordana Simić – Hajde da se upoznamo!

Gordana, Ivanina, Milicina i Lenkina mama. Životna uloga koju sam objeručke prihvatila i koju ću “igrati” čitav život. Uloga kojom se najviše ponosim – BITI MAMA. Kažu, odlično mi pristaje – neka tako i ostane.

Rastu djeca, rastem i ja sa njima… Niko mi ne može oduzeti ljubav, volju, entuzijazam i niko mi ne može zabraniti da sve to pružim i svojim mališanima u vrtiću u kojem radim. Kada bih nabrajala sve velike i male zadatke koje mi radno mjesto nalaže ne bi bilo interesantno, jer to je nešto što se podrazumijeva…

Riječi su isuviše grube da bih mogla opisati svoj rad, svoje iskustvo u poslu, svoje razgovore sa mališanima i ciljeve koje smo ostvarili i sve ono što upotpunjuje moje zadovoljstvo i osjećaj da pripadam baš tu gdje radim, gdje doprinosim i gdje je osmijeh jedino što treba da ponesem sa sobom kada dolazim na posao. Ostaje mi samo da vas sve pozovem da zavirite u naše malo carstvo…

Iskustvo me je naučilo da “slušam djecu”, da ih čujem i onda kada ne govore o sebi, jer korak po korak, čim nogom kroči u svijet svako dijete mora zakucati na naša vrata – vrata odraslih – i ako tog trena mi nismo tu da ih otvorimo, već idućeg smo nešto propustili, negdje zakasnili. Biti korak u korak sa djetetom znači mnogo, znači sve! Povesti ga za ruku u svijet odraslih, a ne pogriješiti smjer, veliki je zadatak. Ali kada se jednoga dana okrenemo i pogled upremo na staze toga puta pravoga smjera, ponosićemo se onim što “svijetu odraslih” dadosmo, što iskonski vrijedno ostavismo.

To je moj cilj! Nastavnici su važni!