U prethodnoj epizodi govorili smo o studiju pedagogije iz perspektive profesorica, a u ovoj epizodi smo razgovarali o istoj temi sa studentima i studenticama. O tome Kakav je stav društva prema nastavničkoj profesiji, šta motiviše studente, kakva su očekivanja studenata i od studenata, te koje su prednosti i mane studiranja pedagogije razgovarali smo sa Belmom Čuturom i Amarom Velagićem.

Činjenica je da je broj studenata Nastavničkog fakulteta izuzetno mali, te je na neki način utihnulo interesovanje za ovim pozivom. Amar Velagić smatra da motivacija za bavljenjem ovom profesijom dolazi od kuće, te da se od malih nogu djeca uče važnosti i plemenitosti nastavničke profesije i kod kuće i u obrazovnim institucijama koje pohađaju. Još jedan od vrlo demotivirajućih faktora je feminizacija profesije, te se djeca od ranog doba uče stereotipu da se ovom profesijom bave samo žene. Rijetko kad će odgajatelj ili učitelj biti prikazani u nekom od udžbenika.

Belma Čutura je govorila o pogrešnim motivima mnogih studenata koji se opredjeljuju za pedagogiju. Ogromne su razlike studenata koji upisuju pedagogije iz istinske želje i oni koji tokom cijelih studija samo gledaju kako da izbjegnu obaveze. Problem nastaje tada kada ova druga skupina studenata uđe u učionicu i svojim nedovoljnim znanjem i razumijevanjem profesije narušavaju cjelokupnu sliku nastavnika/ca.

Svoja iskustva kao predavači u učionici imaju i Amar i Belma. Amar je i prije i tokom studija imao priliku da bude u toj poziciji, te tvrdi da nastava ne košta novca, da je bitno samo da je nastavnik/ca kreativac/ka koji/a svojim znanjem ume da zainteresuje učenike za predmet predavanja.

Belmino iskustvo je također vrlo pozitivno i to iz razloga što je stekla saznanje o tome koliko su sadašnje generacije samosvesne.

Škola o kakvoj i Amar i Belma sanjaju je trenutno mnogo drugačija od one kakvu danas imamo u BiH i osim fizičke razlike oboje se slažu da je timska nastava i interdisciplinarni rad nešto što bi dovelo do mnogih promjena.