Već dovoljno dugo škola nije mjesto u koju djeca i odrasli idu sa radošću, iščekivanjem, znatiželjom i naivnom željom za dobronamjernom socijalizacijom i avanturom učenja i istraživanja. Ona je nerijetko izvor anksioznosti, platforma za perpetuiranje patrijarhalnih, militantnih i nasilnih vrijednosti. Mjesto gdje dijete više nije centar i smisao postojanja već predmet birokratskih, tehnokratskih i ukalupljenih pristupa. Nastavnici kao najvrednija jedinka svih obrazovnih sistema u isto vrijeme predstavljaju najsnažniju kariku u kreiranju kulture mira.

Ova konferencija ima za cilj okupiti sve zaljubljenike u obrazovanje, one nastavnike i nastavnice koji stoje s druge strane nasilja i koji svojim pristupom, sadržajima koje nude, širokim razumijevanjem njihove uloge koja prevazilazi normu, trajanje i konzervativnu ideju arhetipa nastavnika/ce, odgajaju generacije dobre djece sa snažnom empatijom i osjećajem za druge, internalizovanom kulturom mira i sposobne partnere u izgradnji boljeg, pravednijeg i mirnijeg svijeta.

Okupljamo se oko naše misije, kao nikada do sada, vođeni zastrašujućim globalnim, regionalnim, i uznemirujućim primjerima nasilja u školama koji su probudili planine opravdanog nezadovoljstva višegodišnjeg zanemarivanja djece, zatvaranjem očiju za svu onu djecu koju nikada niko nije primjetio,  obratio im se ili ih zagrlio.

Odavno govorimo da nudimo mjesto na kojem se skupljaju ljudi, rađaju ideje, kako bismo zajednički gradili dobro obrazovanje i čuvali radost djetinjstva za svako dijete.