Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Škola treba da je radost svim ljudima koji u njoj rade. Radost zbog saznanja da se u njoj dešava važan proces odrastanja uz učenje i da dok podučavamo i mi, nastavnici, bivamo vještiji u poslu koji obavljamo zahvaljujući dvosmjernom procesu između nas i učenika.
Kada ne osjetiš da vrijeme protiče dok se nižu časovi, kada do duboko u noć prebiraš po glavi razgovore sa učenicima i predavanja sa časova i kada se pitaš da nisi možda mogao nešto bolje, onda znaš da si nastavnik. I to onaj što je shvatio da obavlja veoma važan zadatak, a da ni sam nije svjestan da uči od svojih učenika. Tu čaroliju ne treba prekidati pretjeranim analizama jer može da iščezne. Zahvalna sam životu što mi je dao priliku da budem nastavnik. Moja učionica je toplo more u koje uranjam i ne dam taj osjećaj nikome i ni za šta na ovom bijelom svijetu. Uživam u razmjeni pitanja, odgovora, u osmijesima, radoznalim pogledima. Vjerujem da se tako osjeća svaki prosvjetni radnik koji voli svoj posao i ljude. Mislim da prvenstveno treba da voli ljude. To je iznad svega, iznad zakona, propisa i pravilnika. Iako živimo u vrijeme poljuljanih moralnih vrijednosti, zadatak nastavnika je da bude lučonoša, da osvjetljava znanjem, da traži put do svojih učenika. Zato sam duboko uvjerena da samo nastavnik koji je spreman da se prilagodi i oslušne potrebe učenika sa kojima se svakodnevno susreće, može kvalitetno obavljati svoj posao.
U svom radu uvijek se rukovodim sljedećim riječima Marije Montesori:
„Istina je ljudskog života sigurna kao gravitacija. Da bismo živjeli potpuno, moramo naučiti koristiti stvari i voljeti ljude. Ne, voljeti stvari i koristiti ljude“.
KRATAK OPIS PRAKSE
Metoda koju koristim u svojoj nastavničkoj praksi dala je dobre rezultate. Djeca novog doba možda i ne čitaju onako kako smo to mi radili svojevremeno, ali je moguće podstaknuti ih da svako od njih u okviru svojih mogućnosti pristupi istraživanju književnog rada jednog pisca te da nakon provedenog postupka shvati da su i sami pisci književni likovi, stvarni likovi sopstvenih života. Učenici kroz sve raspoložive oblike rada, bilo pisano ili usmeno stalno istražuju, neprekidno traže veze između svih obrađenih djela jednog pisca, pitaju se kakvi su ti ljudi bili kad su bili djeca i “hvataju” zlatnu nit koja će ih bez dosade i po ustaljenim obrascima voditi kroz književna djela određenog pisca. Postupak se odnosio na ponuđena književna djela u redovnoj nastavi.
