Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Rad u područnim seoskim osnovnim školama je specifičan oblik organizacije. I baš taj specifičan oblik organizacije rada pokušavam da iz godine u godinu mijenjam i modernizujem. Radeći u kombinovanom odjeljenju shvatila sam da je neophodno unijeti novinu i ići u korak s vremenom za dobrobit djece koja školu doživljavaju kao svoju „drugu kuću“.
Živeći u seoskim sredinama djeca bivaju uskraćena za mnoge kulturne, sportske, humanitarne i druge aktivnosti koje bi im proširile vidike i pomogle u lakšem savladavanju nastavnih sadržaja. Pridržavajući se Nastavnog plana i programa, a koristeći volju, želju, zainteresovanost i trud učenika i roditelja, pokušala sam povezati školu i društvenu sredinu na kreativan i zanimljiv način. Rezultat je bio i više od očekivanog. Uspješno integrisani nastavni sadržaji sa slobodnim aktivnostima učenika u školi i van nje. Za mene je škola jedna neophodna životna zajednica, centar kulture u selu u kojem se nalazi i dok postoji škola živi i selo. Za mene, učitelj znači biti istraživač i voditelj koji će znati obrazovati, vaspitavati i spremati učenike za život; povezivati i usmjeravati; razumjeti i tolerisati; učiniti da se učenici osjećaju voljeno i sigurno i da znaju da su jednako bitni članovi društva bez obzira ko su i odakle dolaze. Posao učitelja zahtijeva mnogo više od onog što piše u Nastavnom planu i programu.
Poštujući narodnu izreku „Na mladima svije ostaje“, kod svojih učenika uvijek sam nastojala i nastojim razvijati trajne vrijednosti koje će u njima izgraditi humane, poštene, vrijedne, razumne, mudre i osjećajne ličnosti spremne za mnoge životne izazove. Posao učitelja zahtijeva izuzetnu saradnju sa roditeljima. Dobro organizovana i osmišljena saradnja između učitelja i roditelja predstavlja bitan uslov za ostvarivanje svih postavljenih ciljeva. Prisna i iskrena saradnja rezultat su potpunog povjerenja jednih prema dugima. Posao učitelja je uspješno se integrisati u užu i širu društvenu sredinu. Koliko smo bili uspješni procjenjujemo na osnovu postignutih rezultata, a svaki novi rezultat, bio on veći ili manji, je izazov koji nas pokreće i podstiče za nove ideje. I koliko god se u našem društvu trudili da prikažemo kako je nemoguće u školi raditi bez savremene tehnike i savremenih didaktičkih pomagala, tu je područna seoska škola u kojoj tabla, kreda, razredna računaljka i slovarica, TV i pokvaren računar kažu da se granice pomjeraju voljom i trudom.
KRATAK OPIS PRAKSE
Radeći već nekoliko godina u kombinovanom odjeljenju prvo u odjeljenju I i II razreda, a zatim u odjeljenju II i III razreda od jedanaest učenika, imala sam sasvim dovoljno vremena da proučim i istražim interesovanja i sklonosti učenika. Posmatrajući djecu još od mlađeg uzrasta zapazila sam veliku kreativnost i znatiželju, želju da se pokažu i dokažu, želju da se takmiče. Uz dogovor sa učenicima i roditeljima započeli smo svoju malu razrednu projektnu avanturu ni ne sluteći da će se ona pretvoriti u ozbiljan rad koji još uvijek traje. Želja nam je bila izaći iz učionice, predstaviti se i upoznati lokalnu zajednicu i pokazati da možemo i hoćemo učestvovati i naučiti, te ostvariti dobre rezultate i dokazati da i mi iz seoskog okruženja zavređujemo da budemo ravnopravni članovi društvene sredine u kojoj živimo. Rezultat, to su naše aktivnosti, a koje su izašle i iz granica BiH, i s ponosom prošetale i regionom, te osvojile brojne pohvale, diplome, zahvalnice i izuzetnu saradnju sa dječijim časopisima.
