Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Preširoka su mi uvjerenja za 300 riječi pa ću pokušat s par izreka i nekoliko osnovnih nedostataka našeg obrazovanja.
„Obrazovanje nije punjenje praznih posuda nego paljenje plamena“ Aristotel
„Nikad ne idi utabanim stazama jer tamo je netko već bio“ Alexandar Graham Bell
„Pravi cilj obrazovanja je osposobiti čovjeka da može sam nastaviti postavljati pitanja“ Mandel Creighton
„Uistinu obrazovana osoba je ona koja je naučila rasti i mijenjati se“ Karl Rogers
„Ako mislite da je znanje skupo, probajte neznanje“ Danska poslovica
„Učenici u našem sustavu školstva nisu preopterećeni učenjem nego glupostima“ Tošo Maršić
Najveći nedostatak obrazovnog sustava u BiH je nepostojanje cilja za razvoj a time i nerazvijanje empatije kod učenika. Nedostatak empatije će kod dobrog % dovesti do egoizma, a egoizam generira sve probleme koje kao društvo imamo (sve vrste krađe, korupcija, grabizam …).
Najveći nedostatak TZK kod nas je fokus samo na stjecanje znanja i igru a zanemarivanje odgoja učenika za cjeloživotno sa zdravljem povezanu tjelesnu aktivnost i druge segmente zdravog životnog stila.
Osnovna svrha kompletnog formalnog obrazovanja je učiniti učenike u njihovu životu što sretnijim (životno zadovoljnijim).
Iako je u centru interesa TZK zdravlje, krajnja svrha predmeta je cjeloživotno zadovoljstvo odnosno sretan učenik. TZK može i treba djelovati na poboljšanje samo percepcije (slike o sebi), te kvalitete odnosa s drugima, što zajedno sa zdravljem čini najvažnije preduvjete životnog zadovoljstva. Tjelesna aktivnost, sportske igre, druženja i nadmetanja djeluju i trenutno izrazito pozitivno na raspoloženje, ali i dugoročno bitno doprinose znatno većem životnom zadovoljstvu u svim životnim dobima. Uz brojne druge zdravstvene benefite (npr. djelovanje na prevenciju pretilosti i većine drugih bolesti, veće radne sposobnosti, manje troškove zdravstvenog sustava i bolovanja …) TZK je moćan u svojim mogućnostima djelovanja na cjeloživotno zadovoljstvo. Na žalost kod nas se on kod mnogih nastavnika svodi samo na igru, vježbanje i učenje tehnike sportova.
KRATAK OPIS PRAKSE:
U vrijeme pandemije moju nastavu TZK uglavnom provodim u obližnjoj šumi koja se nalazi na obali Save. Učenici sami u šumi moraju osmisliti sebi igrališta za igre (pa i odbojku i nogomet), stoga što eksperti za dječji razvoj smatraju kako današnjoj djeci najviše nedostaje da sami izađu u prirodu i smišljaju aktivnosti i igre i kreiraju sami igrališta u tu svrhu. Ako ih roditelji samo vode po aktivnostima gdje im je sve pripremljeno, nedostajat će im sloboda, spontanost, kreativnost...
Pa su tako moji đaci u početku napravili nogometne golove od drveta u šumi i odbojkašku mrežu također.
Pored toga u šumi đaci uče preskok kanala s motkom (drevni način svladavanja prepreka). Na Savi ih učim plivati.
Jahanje konja na nastavi TZK je priča za sebe, radi se o najstarijem sportu (10000 godina) i danas elitnom koji je toliko dobar da kćerke najvećih bogataša svijeta se bave najviše jahanjem kao osnovnim hobije.
Pored kinezioloških sadržaja uče prepoznati pojedinu vrstu drveća. Pokazujem im smeće plastike koje Sava nanese, a u prekrasnoj šumskoj prirodi im je to ekstra ružno vidjeti.
Srećemo gljive i brojne šumske životinje (ježeve, puževe, …) koje oni onda spominju nastavnicima biologije. U Savi gledaju školjke, ribe...
