Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Biti nastavnik jedna je od najvažnijih profesija u svakom društvu. Oduvjek sam smatrala da je u
nastavnom procesu ključna uloga nastavnika i da od njegove stručnosti i otvorenosti za nove ideje u unapređenju nastave, uveliko ovisi kvalitet nastavnog procesa. Najveća prijetnja našem radu je opuštenost, stvorena navika i letargija u kontekstu potrebe za stručnim usavršavanjem. Mišljenja sam da dobro obrazovanje ovisi primarno od nastavnika i da nastavnici trebaju kontinuirano da se zalažu za vlastiti razvoj potrebnih kompetencija koje će im pomoći u razvoju učeničkih kompetencija. To podrazumjeva stalnu edukaciju, odnosno cjeloživotno učenje. Također, nastavniku je potrebna inspiracija. Za veći angažman u nastavi inspirišu me sami učenici, čije ideje pažljivo slušam i razmatram te prihvatam ili uz obrazloženje objašnjavam zašto se njihova ideja ne može realizovati. Vjerujem da svako dijete uz moju pomoć može pokazati svoj puni potencijal i da ću ja svoju izuzetno odgovornu ulogu prosvjetnog radnika uspješno ostvariti, samo ako sa njima dobro sarađujem. Sarađivati u ovom kontekstu ne znači da samo slušam prijedloge učenika, mada je i to veoma važno, već sarađivati znači prihvatanje prijedloga učenika. Ukoliko ne volimo svoju profesiju i svoje učenike, ne cijenimo i uvažavamo i njihova mišljenja, mi zaslijepljeno gledamo samo u njihove nesavršenosti, jasno vidimo ono što djetetu nedostaje, a ne ono što dijete ima i što ga čini posebnim. Iz tog razloga u radu sa djecom težim tome da kod svakog djeteta probudim želju za učenjem i radost saznavanja. Zato je temeljno polazište u mom radu pozitivno pedagoško vođenje a moj moto „motivisan učenik je uspješan učenik“. Do svakog djeteta je potrebno doći, izgraditi mu samopouzdanje a u tome mi od koristi budu upravo motivacione tehnike učenja. Kada učenik dobije motivaciju slijede i bolji rezultati. Cilj mi je zapravo inovacijama u odgojno-obrazovnom procesu poboljšati motivaciju učenika za učenjem, uvažavajući svakog pojedinca i potrebe društva u cjelini.
Kratki opis prakse:
Dugogodišnjie iskustvo u poučavanju historije pokazuje da je klasičan metod prevaziđen, neefikasan i djeci nezanimljiv, zbog čega nevoljko i teško usvajaju nastavne sadržaje. U nastavi historije uče se ponajviše činjenice, naglasak je na razvoju kognitivnih sposobnosti, dok bi primjena praktičnih metoda u nastavi omogućila učenikov cjelovit razvoj, ne samo kognitivni,već i afektivni i psihomotorni. Zbog toga u svom radu sve više primjenjujem praktične radove koji će potaknuti učenike na veću zainteresiranost za historijske I geografske sadržaje, ali ilakše učenje nastavnog gradiva i bolje razumijevanje činjenica. Različitim pristupima i kvalitetnim metodama u nastavi historije I geografije potiče se i motivira učenik na učenje i rad, a ujedno se i predmeti čine zanimljivijim i intrigantnijim, te se razvija kritičko mišljenje učenika. Zato sam odlučila da izučavanje bosanskohercegovačke historije, njene kulturne baštine učinimo na jedan poseban i
neobičan način. Tako je nastao projekta pod nazivom „Kostimirana šetnja bosanskohercegovačkom prošlošću“ u čijoj su realizacji učestvovali učenici VII i IX razreda. Suština projekta odnosi se na istraživanje i predstavljanje bosanskohercegovačke historije na način da učenici svojim izlaganjem i kreativnim kostimima koje su sami izrađivali podsjete nas na različite historijske epohe. U okviru projekta straživali smo način života i kako su se odijevali ljudi u određenim historijskim epohama, predmete iz njihovog svakodnevnog života, teritorijalni prostor koji su naseljavali, pismo kojim su pisali itd, dakle u svemu što nastaje prepoznajemo duh vremena, dio kulture i civilizacije. Cilj nam je bio da na ovaj način istaknemo korelaciju između predmeta: historija, geografija, bosanski jezik I književnost i likovne kulture. Učenici se na ovaj način upoznavaju s kulturnom i prirodnom baštinom, vrijednostima i civilizacijskim dostignućima što služe konkretizaciji i obogaćivanju nastavnih sadržaja. Nastava realizovana na način gdje učenik nije samo pasivni posmatrač nego sudionik koji radom na izvršenju određenog zadatka ili više zadataka pridonosi svom kognitivnom, afektivnom i motoriĉkom razvoju.
