Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Učitelj nije profesija, to je životni poziv, životni stil, način života. Učitelj je ličnost koja cijelom svojom pojavom, znanjem, osobinama i postupcima djeluje na svoje đake i zato je potrebno da učitelj, prije svih ostalih ljudi, djeluje svojim vlastitim primjerom i bude svjestan snage tog primjera. Izuzetno je važno stvoriti poticajnu sredinu koja odgovara djetetu, njegovim interesima, zanimanjima, željama, sposobnostima, u kojoj se dijete osjeća prihvaćeno, sretno, voljeno i sigurno, jer će tek u takvom okruženju dijete u potpunosti iskoristiti svoje potencijale, razviti sposobnosti, otkriti sebe i svoj put. Zadatak učitelja je kreirati takvu sredinu i pomoći djetetu u otkrivanju bogatstva njegovog svijeta. Upravo taj nenadmašan, raskošan, maštovit svijet djeteta predstavlja vječnu inspiraciju, jer da bi odgojili dijete potrebno je gledati očima djeteta, zahvatiti sva osjećanja, želje, razmišljanja, promišljanja, sanjarenja, zamišljanja, zanimanja, te na njima temeljiti svoju odgojnu i obrazovnu djelatnost. Izazov, kojem se rado odazivam, je unijeti radost, bezbrižnost, sreću, osmijehe, igru, slobodu u učionicu, jer samo sretno i nasmijano dijete je dijete spremno za učenje.
Kratki opis prakse:
Snaga i značaj usmene i pisane riječi na odgoj i razvoj humanistički orijentirane i pozitivne ličnosti, prepoznati su još od davnina, te se već dugo vremena kvalitetne priče, u koje su utkane istinske etičke, jezičke i estetske vrijednosti, primjenjuju kao snažno odgojno sredstvo, kojim su zahvaćena brojna razvojna područja od razvoja govora, mašte, mišljenja, kreativnosti, emocionalnog sazrijevanja, socijalizacije,... Međutim, važan aspekt, koji je obuhvaćen praksom
Pričaj mi priču, jeste djelovanje priče na oblikovanje ponašanja učenika u odjeljenju, naročito ukoliko se radi o nekim oblicima specifičnog ponašanja i teškoćama koje dijete treba prevazići, kako bi uspješno komuniciralo sa svojom okolinom, vršnjacima, roditeljima. To su neke „uobičajeno neuobičajene“ situacije ili izazovna ponašanja poput ljutnje, ljubomore, nemarnosti, ili čak neke situacije koje dovode do neočekivanih promjena u životu djeteta poput razvoda, preseljenja ili čak gubitka bliskih članova porodice. Takve situacije zapravo dovode do narušavanja ravnoteže prvenstveno u životu djeteta, a samim tim i do narušene poticajne razredne atmosfere i tada koristimo odgovarajuću priču, često po utvrđenom modelu pisanja sastavljenu baš za određeno dijete i određenu teškoću, kao način dovođenja i uspostavljanja ponovne ravnoteže. Glavna okosnica priče je pažljivo i pomno smišljena metafora, koja omogućava da se dijete identificira sa likom u priči ili sa opisanom situacijom, prepoznaje i projicira vlastite misli, osjećanja, želje i potrebe na lik, te da doživi emocionalno oslobađanje i smiraj, što dovodi do vraćanja ponašanja i ličnosti u ravnotežu. Da bi se to postiglo trebaju se birati priče koje odražavaju djetetovu problemsku situaciju ili situaciju koja je u središtu pažnje,
sa pozitivnim, ostvarivim rješenjem problema. Važna aktivnost je i djetetovo sastavljanje priče. Svako ce dijete u priču utkati dio sebe, dio svoje stvarnosti, mašte, interesa, potreba, težnji, emocija, što nam pomaže da prepoznamo pokretače djetetovog ponašanja, uzroke neuobičajenog ponašanja i djelujemo na odgovarajući način. Priču, odgovarajuće sadržine, vrijednosti i utkane poruke koristimo i u odgoju za nenasilje, razvijanju ekološke svijesti te isticanje, usvajanje i širenje i univerzalnih vrijednosti. Praksa Pričaj mi priču je izuzetno fleksibilna te pogodna za rad sa učenikom jedan na jedan, sa grupom učenika, cijelim odjeljenjem, te je moguće čak i veoma uspješno uključiti i roditelje. Može se koristiti i u predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu, pa čak i adolescenciji. Praksa obuhvata i druge osmišljene aktivnosti ( razgovor, dramatizaciju, likovno izražavanje, praktičan rad). Za samu realizaciju je potrebno osigurati opušteniju razrednu atmosferu i priču, koju može napisati sam nastavnik, prema potrebi učenika, odjeljenja ili određene situacije, može napisati učenik samostalno ili uz pomoć nastavnika ili roditelja, a mogu se koristiti i prigodne priče.
