Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Dodir sa prosvjetnom profesijom sam imala, već od malih nogu. Moj otac je bio učitelj i veoma rano sam upoznala čari ovog posla. Međutim i pored toga, sve do završetka srednje škole, nije bilo pojma da ću biti učiteljica. Uvijek sam nekako naginjala ka vojnoj disciplini i podrazumijevalo se da ću biti vojnik ili policajka. Voljela sam puške, pištolje, igrati fudbal i košarku. Uporedo sam išla na takmičenja iz streljaštva, atletike, ali i učestvovala na raznim likovnim i literarnim konkursima, išla na takmičenja. Kao što se vidi iz opisanog jedan dio mene je bio za vojsku, dok se u drugom dijelu moje ličnosti krilo sve ono što je potrebno da ima neko ko će se baviti učiteljskim pozivom.
Sticajem okolnosti upisala sam se na Filozofski fakultet, odsjek učiteljski studij. Za svo vrijeme studiranja nisam gajila neke osjećaje za ovu profesiju.
Počela sam raditi prije završetka pedagoške akademije. Tek kada sam održala prvi školski čas shvatila sam zašto sam išla na literarne i likovne konkurse, takmičenja iz raznih školskih predmeta. Sjećam se kao da se to desilo danas. Svima nam je to bio prvi školski čas. Svi smo imali tremu i posmatrali smo jedni druge. Istog dana, vrtoglavom brzinom, sam se zaljubila u ovu profesiju. Kao da je to sve negdje čučalo u meni i taj prvi radni dan izbilo kao fontana na površinu. Tada sam se uvjerila da svako ko voli svoj poziv može odgovoriti bilo kakvom izazovu i ukoliko nešto istinski voli ne može, a da u tom poslu ne napreduje. Ja sam uživala u svakom radnom danu, veselila se napretku svojih učenika i uvažavala njihovu ličnost i prijedloge. Učila sam ih od vezivanja pertli, prihvatanja drugara, novih sdržaja , pa sve do usvajanja pravih životnih vrijednosti, a to je i naš moto da budu dobri, pošteni i humani ljudi.
Od tada je prošlo 26 godina i potpuno sam sigurna da nisam pogriješila u izboru profesije na čemu sam posebno zahvalna svome ocu. Od njega sam naučila da su djeca zanimljive knjige koje treba znati polako čitati. Ne treba ih samo nježno listati, već svaki dan svakog od njih posmatrati, a onda i pročitati . Oni su moja inspiracija, njihova pitanja su vodilja da se s ljubavlju pripremam da im svaki dan bude zanimljiv, njima prilagođen, da se usavršavam i nudim im stalno nešto novo.
KRATAK OPIS PRAKSE
U cilju razvijanja čitalačkih navika u drugom razredu osnovne škole osmišljeno je i realizovano niz aktivnosti kako bi se djeca na zanimljiv način uvela u cаrstvo knjiga i svakodnevno usavršavala svoje čitalačke sposobnosti. U ove aktivnosti su bili uključeni: kolege, stručna služba, roditelji, defektolog, voditeljica dječjeg odjeljenja u Narodnoj biblioteci, direktorica Narodne biblioteke, učenici 2.razreda JU OŠ „Vasa Čubrilović“, INFO kanal i Radio Kozara. Aktivnosti su trajale cijelu školsku godinu , a nastavljene su u trеćem, četvrtom i sada u petom razredu. Realizovane su svake sedmice ili u petnaest dana sa roditeljima pomoću „putujućih knjiga“, a 6 puta i u Narodnoj biblioteci čiji smo stalni članovi i počasni gosti. U saradnji sa Narodnom bibliotekom kreirana je i brošura o važnosti čitanja sa predloženih TOP 10 knjiga dječje literature i podijeljena učenicima naše škole i učenicima drugog razeda OŠ "Vasa Čubrilović" što je pratila Medijska kuća INFO kanal i na kraju smo naše aktivnosti predstavili slušaocima Radio Kozara gdje smo bili gosti u jutarnjem programu i čitali zanimljivosti o planeti Zemlji koje smo saznali čitajući enciklopedije.
