Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Rad psihologa u školi ne bi trebalo da se zasnuje na pukom „kancelarijskom“ poslu. Da bi se učenici približili psihologu, kao i psiholog njima, smatram da je za to neophodno provoditi zajedničko vrijeme u osmišljavanju psiholoških pristupa učenicima, koji ih neće stigmatizovati u smislu da se „kod psihologa ide samo po kazni, tj. u kaznionicu“. U vaspitno-obrazovnom sistemu nije dovoljno djecu staviti samo u pasivnu ulogu i samo očekivati njihovo prilagođavanje sistemu, radu škole, već je neophodno osluškivati i njihove potrebe, interesovanja, težnje, snove...prilagođavati se njima с ciljеm stvaranja saradničkog odnosa prožetog razumijevanjem i podrškom i tada će rezultati međusobnog rada i saradnje biti efikasniji.
KRATAK OPIS PRAKSE
Sekcija „Mali savjetnici“ podrazumijeva rad sa učenicima i njihovo uključivanje u vršnjačku edukaciju putem različitih detaljno osmišljenih aktivnosti. Suština rada same sekcije, a ujedno i vršnjačke edukacije se odnosi na izbor tema koje učenici biraju (zavisno od uzrasta, interesovanja), uz određene sugestije i smjernice psihologa, ali njihova realizacija je osmišljena s ciljem usmjeravanja i uticaja na određene segmente ličnog, školskog i socijalnog razvoja i napretka. Kroz rad sekcije trudili smo se da utičemo na razbijanje, još uvijek postojećih, predrasuda prema radu psihologa u školi. Ukoliko je psiholog i dalje „tamo neka teta u kancelariji“, takva predrasuda ostaje i dalje „da živi“. Ali druženjem sa djecom, upoznavanje djece sa svojim radom, osmišljavanjem i realizacijom aktivnosti kroz vršnjačku edukaciju, djeci postaje jasnija uloga psihologa i taj međusobni odnos postaje otvoreniji, slobodniji. Isto tako, učenici su unaprijedili svoje komunikacijske kompetencije, opustili su se i slobodnije su iznosili svoje mišljenje i stavove o određenim temama. Kroz rad sekcije, dobila sam svoje saradnike i sa njima razvila odnos međusobnog poštovanja i povjerenja, što i njima i meni olakšava svakodnevni rad u školi.
