Jasin Hodžić

Ekspertize:

Pedagoška uvjerenja:

Nastavnik sam postao slučajno... Ostao, itekako namjerno. Po završetku studija genetike i bioinženjerstva, a i u toku samog studiranja, često sam se pitao kako to da svi ne bruje o nevjerovatnim mikro i makro živim svjetovima, fascinantnim mehanizmima kojima mi sami, a i sve živo oko nas živi, rađa se, raste, pa i umire. Kako život funkcionira i evoluira eonima, u predivnoj kompleknosti postavljenoj na jednostavnim principima. Zašto se svako divi ljepotama proljeća i jeseni, ali se niko ne pita kako se sve to dešava, i šta sve iz toga možemo naučiti, ili čak primijeniti da unaprijedimo život ljudi i drugih živih bića?
Kada sam igrom slučaja počeo raditi u školi kao zamjena na 2 mjeseca, primijetio sam da sve potiče od proste činjenice da se znatiželja gradi i raspiruje upravo tada, i kao takva kroz školu ili se razvija, ili umire. Pred sobom sam imao 50-ak učenika ukupno i isto toliko štafelaja u koje je valjalo unijeti samo nekoliko pravih poteza kistom. Ukoliko zbog tih poteza mene, kao nastavnik, u učenicima bukne želja za znanjem i znatiželja za otkrivanjem onih predivnih prostranstava mikro i makro živog svijeta, oni će dalje nastaviti da slikaju sami. Vođen tim uvjerenjima, već drugu sedmicu rada sam nosio kuhalo i kvasac za ogled, tarantulu ljubimca iz kuće na čas, noćima tražio po internetu kako uzgajati kišne gliste... a da ništa od toga nije bilo u mome godišnjem planu, NPP to nije podrazumijevao, a napisati pripremu za takav čas značilo je provesti dodatnih barem sat vremena od uobičajenog. Dakako, bilo mi je jasno da svaki moj trud neće biti nagrađen učeničkom fascinacijom, da svi sadržaji neće biti usvojeni, ali sam nastavio dalje snažno se držeći stava da moj konačni cilj nije da djeca znaju besprijekorno klasificirati životinje ili opisati rad svakog pojedinačnog unutrašnjeg organa, već da ostanu zainteresirani za živi svijet oko sebe... da ostanu znatiželjni i da im je stalo. Ipak, ma koliko bilo koji nastavnik želio raditi samo stvari koje su zanimljive i kul, ipak svaka aktivnost mora biti svrsishodna, a određena znanja ipak moraju biti usvojena. Za moj i druge predmete, to često podrazumijeva termine koji nisu dio svakodnevnog govora, a kako takve riječi lahko blijede iz sjećanja, treba ih često ponavljati i učiniti ih dijelom svakodnevnog dijaloga, treba ih vezati za nešto opipljivo, osjetno i osjećajno. Ukratko, učenicima treba da je stalo.

Priprema: Drvo znanja

Pogledaj praksu
23 Marta, 2021
Powered by DOC.ba. Copyright © 2020 Centar za obrazovne incijative Step by Step
Instagram

Molim unesite e-mail adresu: