Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
U temelju interkulturalnog odgoja je odgajanje svakog pojedinca za partnerstvo, socijalne vještine i sposobnost za komunikaciju s okolinom. Škola je odlično mjesto za praktičnu primjenu interkulturalizma kao oblika ponašanja, usvajanje i testiranje različitih stavova i vrijednosti. Ona cijeni i omogućava ono što podupire djetetov razvoj i odgoj. Svrha interkulturalnog obrazovanja i odgoja nije samo poučavanje o različitim kulturama, nego dovođenje u suodnos nositelja različitih kultura. Savremena nastava ima zadaću pružiti djeci sticanje interkulturalnih kompetencija potrebnih za suodnose u novonastalim potrebama društva. Neophodno je zagovarati globalni odgoj, odgoj za smanjivanje predrasuda, antirasistički odgoj, odgoj za ljudska prava, odgoj za mir, te ideje o međusobnoj ovisnosti pripadnika raznih grupa, bez obzira na njihovu nadmoćnost ili veličinu. Te ideje se trebaju uvesti u cjelokupni rad škole i njeno okruženje, a provodive su sa svakom uzrasnom grupom.
KRATAK OPIS PRAKSE
Mreža mira
Ideja za ovu praksu se javila tokom razgovora sa đacima na početku školske godine. Oni tada predlažu šta i kako žele raditi u toku godine. Bili smo tužni zbog odlaska još jednog člana našeg razreda (već 3.) i imali mnogo pitanja o njima i zemljama u koje su odselili. Tokom razgovora otkrila sam da neka djeca imaju određene predrasude o pripadnicima pojedinih naroda iako kontinuirano radimo na razvijanju međuljudskih odnosa. U razredu je i djevojčica iz Turske prema kojoj su đaci divni jer su je dobro upoznali, te se dogovaramo da upoznamo i narode oko nas. Zamišljeno je da to bude mali razredni projekat koji ćemo realizovati u slobodno vrijeme, ali njihovo zanimanje i želja za više dovode do toga da se time bavimo i na redovnim časovima jer nam je to NPiP omogućavao. Počeli smo pisanjem pisama našim drugarima u Italiju i Njemačku u kojima tražimo i određene odgovore. Učenici odlučuju da sastave pitanja i za svoju familiju u inostranstvu. Naši drugari su nam rado odgovorili, radosni zbog kontaktiranja, i uskoro imamo prve informacije od njih i od familije. Provodimo i edukaciju rada za razrednim kompjuterom i načinu pronalaženja pouzdanih informacija. Na zidu učionice postavljamo kartu Evrope i nazive zemalja koje istražujemo u vidu mreže, odnosno svojevrsne mape uma gdje izlažemo sva saznanja. Mnogo aktivnosti je teklo istovremeno: posjete grada u cilju otkrivanja dobara koje su nam ostavili drugi narodi, mala istraživanja prirode(STEM), jačanje samopouzdanja učenika, radionice i programi za Dan mira i Dan stranih jezika, pravljenje i edukacija na abakusu, origami tehnika, priprema pitanja i realizacija posjete turskog državljanina razredu... Mrežu mira učenici prezentuju roditeljima na sastanku, ali oni i dalje iskazuju interes i prikupljaju informacije. Mislim da je i najveća vrijednost ove prakse u tome što su učenici uživali i učili kako i koliko su željeli. Ovladali su znanjima koja se očekuju od starijih đaka, a pripremljeni su i za e-Twinning projekat koji će realizovati sa nastavnicom engleskog jezika kasnije. Akcenat je cijelo vrijeme bio na traženju dobrog kod sebe, drugih i u prirodi jer smo svi mi građani Zemlje.
