Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Profesorica sam razredne nastave. Radim s učenicima od 1. do 5. razreda. Izvanučionička nastava(terenska nastava) je sastavni dio nastavnog rada učitelja u osnovnim školama. Dokazano je da najbolje učimo iz vlastitog iskustva kada uključujemo sva svoja osjetila. Također je važno uključiti i roditelje u nastavni proces, a ovo je idealna prilika. Vrijednosti i značenje stjecanja iskustva na otvorenim prostorima i u okolišu, o različitim elementima prirode i društva iz neposredne blizine, odnosno sudjelovanje u aktivnostima, te iskustva iz ,,prve ruke“ mogu biti snažan čimbenik motivacije i interesa učenika i učitelja za takvo učenje. Izvanučionička nastava djeci omogućava učenje, promatranje, otkrivanje i istraživanje prirode i društva, te razvijanje svijesti o vrijednostima zavičaja i šire kako bi stvorili svoju sliku i doživljaj. Abeceda je didaktičko sredstvo koje se koristi od 1.razreda i možemo je upotrijebiti i za ostale razrede, za različite predmete, nastavne cjeline i na različite načine. Nastava postaje ,,avantura“ i ,,igra“ snažno motivacijsko sredstvo za razvijanje novih iskustava i stjecanje novih znanja i vještina.
Kratki opis prakse:
Planirala sam terensku nastavu za drugo obrazovno razdoblje u dogovoru s učenicima, roditeljima i ravnateljicom škole. Svima se svidjela ideja. Predvidjela sam od 10 do 15 odlazaka na teren. Cilj nam je bio upoznati sve značajne prirodne, religijske, povijesne, kulturološke i gospodarske elemente našega zavičaja. Za obilazak svih mjesta sam napravila raspored gdje se kada ide . Neki posjeti su vezani datumima, npr; prvi dan proljeća, Dan voda, Dan župe, Dan planeta Zemlje, Dan muzeja, ... a neki su vezani za nastavno gradivo. npr; vode u zavičaju, biljni i životinjski svijet u zavičaju (endemi), gospodarske djelatnosti, povijesni spomenici, predci, kulturna baština, reljefna obilježja, itd. Svi naši odlasci su bili ujedno i nezaboravni izleti koje smo zabilježavali fotografiranjem. Terenska nastava zahtjeva i odgovorni oblik ponašanja u grupi, prema starijima i prirodi. Svjesni da djeca najbrže i najlakše uče kroz igru i aktivnosti, na osnovu stvarnog doticaja sa stvarima, tako sam i ovo pretvorila u likovne kolonije. Na svakom mjestu nakon razgledavanja i razgovora, učenici su birali pozicije za ilustriranje onoga što vide i što im je najzanimljivije , te bilježili informacije koje su im se činile bitne. Svako mjesto, kulturna, povijesna ili gospodarska znamenitost stavljena je pod određeno slovo i tako je nastala slovarica moga zavičaja. Svaki učenik je za sebe izrađivao slovaricu -abeceda od A-Ž .
