Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Čovjek koji uči i vaspitava mlade ljude može da bude šta god hoće, pa i predsjednik države, nobelovac, astronaut... Naša struka je sveto zanimanje. Najveći broj dobrih ljudi se može naći u prosvjetnim krugovima. Biti dobar čovjek je osnovna misija svih nas. Zato smo se i rodili na planeti Zemlji, a iz dobrote, kao osnovnog postulata, se rađaju dobre stvari.
Moj pedagoški kredo: Neka mi je suđeno da postignem podvig, ali ponosna sam što su mi ljudi povjerili ono najdragocjenije – svoju djecu!
Moto: Posao? Problemi?
Duša djeteta je sveta. Cvijet u duši je još uvijek mali!
Imajte vremena za zalijevanje kako ne bi uvenuo!
KRATAK OPIS PRAKSE
Projekat „Karavan prijateljstva“ postojao je još davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka. U projekat je bilo uključeno 5 škola, iz različitih zemalja bivše Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Osnovne škole učesnice projekta bile su: "Stražišče" iz Kranja, "Antun Mihanović" iz Osijeka, "Svetozar Miletić" iz Beograda, "Milan Vuković" iz Herceg Novog, "Kole Kaninski" iz Bitole i naša škola „Zmaj Jova Jovanović“ iz Banje Luke.
Osnovni cilj projekta bio je upoznavanje i druženje učenika i nastavnika škola učesnica, upoznavanje različitih kultura, tradicija, gradova i jezika. U to vrijeme, svi smo bili iz iste države i nisu postojale velike prepreke u realizaciji projekta. Jednom godišnje smo se okupljali u republici, tj. gradu iz kojeg je škola koja je te godine uzimala domaćinstvo, upoznavali se, družili i stvarali prijateljstva za cijeli život.
Obnoviti ovaj projekat u poslijeratnom vremenu, bio je veliki izazov, ali i veliko zadovoljstvo.
