Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Moja pedagoška uvjerenja su kategorija koja se mijenjala sukladno praksi i stručnim obukama i treninzima. Beskrajno sam zahvalna Step By Step za svaku obuku. Sadašnja su produkt svega toga: Nastavnik je neko ko treba da radi na poboljšanju svojih kompetencija, permanentno i u svakoj prilici, da mi mogao kvalitetno odgovoriti izazovu poučavanja. Trebamo biti dijete da bismo poučavali djecu a to znači: da smo sposobni vidjeti učenje iz njihove perspektive, da nastavne metode i strategije uvijek trebamo prilagođavati uzrastu koji poučavamo i temi na kojoj radimo; da uvijek trebamo tražiti povratnu informaciju od djece pri čemu im dajemo pozitivne poticaje i nikad ih ne obeshrabrujemo u njihovim pogrešnim odgovorima nego ih ohrabrujemo da dođu do najboljeg odgovora; da razvijamo i potičemo kritičko mišljenje ; da njegujemo zajedničke vrijednosti; da se fokusiramo da se razvijaju u onome u čemu pokazuju najviše sklonosti i talenta jer, smatram da je svako dijete posebno. (Ne postoji dijete koje nije nizašta!) Smatram da dobar nastavnik mora biti inovativan i spreman na sadašnje izazove koji iskaču gotovo svaki dan, jer nam postojeći sistem i NPP koji su nam nametnuti ne daju rješenje kako od učenika napraviti odgovornu, vrijednu i sposobnu osobu koja će brinuti o sebi, drugima i okolišu. Dobar nastavnik treba da se udružuje s drugim nastavnicima i nastavničkim grupama zbog saradnje, dijeli svoju praksu i spreman je na dvosmjernu kritiku. Iznad svega, trebamo poštovati ličnost svakog djeteta i Konvenciju o pravima djeteta.
KRATAK OPIS PRAKSE:
Tokom online nastave, đacima je trebalo ponuditi nešto veselo, jer, svijet u pandemiji je iznenada postao prepun straha i nesigurnosti. Primijetila sam da je iz mnoštva resursa na internetu moguće postaviti zadatak koji se rješava tako da se đaci igraju i budu veseli u tom procesu a ne izmrcvareni zadaćama. Ispočetka sam koristila gotove materijale sa stranica Learningapps i Wordwall a kasnije i sama naučila kreirati materijale na tim stranicama, sukladno potrebama đaka i svojim pedagoškim uvjerenjima. Kad smo prošle školske godine krenuli uživo s povremenim online periodima, zamislila sam se: Kako nastaviti poučavati a ostati veseo i razigran? Samo sam doradila i prilagodila praksu online nastave u učionicu. Od društvenih igrica kao Čovječe ne ljuti se i Memory do online igrica i youtube sadržaja đaci su sticali nova znanja i vještine, razvijali istraživački duh i kreirali. Svaku priliku koristim da online i druge igre za nastavu povežem s alatima kritičkog mišljenja. Đaci su sami nadošli na ideju da napravimo veselu televiziju na kojoj ćemo pričati o onome čega smo se igrali i pri tom naučili, te biti reporteri dobrih vijesti. I tako je nastala i praksa: VESELA UČIONICA: IGROM DO ZNANJA I VJEŠTINA koja se još provodi u mojoj učionici.
