Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Baviti se odgojem i obrazovanjem najmlađih, velika je životna privilegija, ali i još veća odgovornost svakog odgajatelja/ice. Znanja, stavovi, vještine, navike, načini razmišljanja i općenito budući odnos prema životu u tom periodu postaju trajne vrijednosti koje će se kasnije samo nadograđivati te je stoga od izuzetne važnosti: pažljivo birati sadržaje i načine poučavanja koji su bliski djetetovom razumijevanju svijeta oko sebe, izgrađivati stavove koji će se zasnivati na vrijednostima, učiti ih korisnim vještinama, stvarati zdrave navike i stilove života, učiti ih da kritički promatraju, doživljavaju, razumijevaju svijet oko sebe te da imaju pravo na svoje vlastito mišljenje, pravo da ga naglas kažu, da se igraju, druže i sretno odrastaju. Sve naprijed pomenuto međusobno treba biti povezano, koherentno, nadopunjavati jedno drugo kako bi u budućnosti imali zdrave, aktivne, svjesne i odgovorne članove društva. Odgajati najmlađe znači odgajati za budućnost. Stoga se prvo moramo zapitati kakvu budućnost želimo. Pred nama, koji odrastamo zajedno sa djecom i koji svoj posao radimo sa neizmjernom ljubavlju, odgovor je vrlo jednostavan, SRETNU. Zato su istinske vrijednosti: ljubav, empatija, pravednost, odgovornost i dr. kao i zdravi stilovi života: tjelesne aktivnosti, ishrana i ekologija u fokusu našeg odgojno-obrazovnog rada i u JU Predškolski odgoj i obrazovanje oni se ne uče, niti razvijaju, niti stvaraju, oni se jednostavno žive. A s obzirom na činjenicu da, nažalost, živimo u jednom od najzagađenijih gradova Evrope, učiti djecu odgovornom odnosu prema prirodi i zaštiti prirodne okoline i njenih resursa, kao i njene ljepote, daje nam tračak nade da će upravo ova djeca koju danas odgajamo iznaći modele da budućnost bude sretnija i ljepša.
Kratki opis prakse:
Najznačajniji period u kojem znanja, vještine i navike postaju trajnenvrijednosti, koje će se kasnije samo nadograđivati, jeste predškolski i rani školski uzrast pa otuda i potreba da se što veća pažnja i akcenat, upravo u tom periodu, stave na buđenje ekološke svijesti kod djece i ljubavi prema prirodi i očuvanju životne okoline. Polazeći od vizije da je vrtić mjesto sretnog i zadovoljnog odrastanja djece u kojem je roditelj najznačajniji i neizostavni partner u odgojno-obrazovnom procesu, nastala je ideja da se u realizaciju ekoloških sadržaja (roditeljski sastanci, ekološke radionice sa roditeljima, prikupljanje ambalažnog materijala, zajednički izleti, stvaranje botaničkih kutaka i vrtova u holovima i dvorištima vrtića idr.) na različite načine i aktivno uključe upravo i roditelji. Ono što nas posebno raduje jeste činjenica da su se roditelji rado odazivali na svaku aktivnost i ispunjavali svaki zadatak koji je pred njih postavljen, davali korisne ideje, savjete, sugestije, inicijative. Odnosi roditelj-odgajatelj postali su ne samo partnerski nego i prijateljski sa mnogo više međusobnog uvažavanja, razumijevanja i podrške što je kao krajnji cilj rezultiralo veoma uspješnim ekološkim ali i općenito odgojem djeteta, stvarajući na taj način preduslove da vrtić postane mjesto sretnog odrastanja djeteta.
