InTema mjeseca: Od učionice do zajednice - kako učenici razvijaju kompetencije kroz eTwinning projekte
„Drvo vještina za život“ nastalo je kroz različite eTwinning aktivnosti i zajedničke refleksije učenika o tome šta su naučili o sebi, drugima i zajednici. Kroz saradnju, razgovor i iskustveno učenje učenici su razvijali komunikaciju, empatiju, odgovo
Savremeno obrazovanje danas traži mnogo više od usvajanja činjenica i reprodukcije sadržaja. Učenicima su potrebne vještine koje će im pomoći da sarađuju, komuniciraju, razmišljaju kritički, preuzimaju odgovornost i snalaze se u svakodnevnim životnim situacijama. Upravo zbog toga razvoj kompetencija postaje jedan od najvažnijih zadataka škole.
Tokom ove školske godine kroz različite aktivnosti i eTwinning projekte posebnu pažnju posvetili smo razvijanju „vještina za život“. Željeli smo da učenici, pored nastavnih sadržaja, prepoznaju koliko su važne saradnja, poštovanje, empatija, odgovornost, strpljenje i sposobnost zajedničkog rješavanja problema. Tako je nastalo naše „Drvo vještina za život“ – zajednički pano koji je tokom godine rastao zajedno sa učenicima.
Ideja aktivnosti bila je da učenici, nakon različitih projektnih i učioničkih aktivnosti, razmišljaju o tome šta su naučili, ne samo iz nastavnih sadržaja nego i o sebi, drugima i zajednici. Nakon grupnih zadataka, razgovora, kreativnih radionica i saradničkih aktivnosti učenici su na listovima drveta zapisivali poruke i vještine koje su razvijali.
Njihove poruke bile su jednostavne, ali veoma značajne:
„Naučio/la sam pomagati drugima.“
„Naučio/la sam slušati svoje drugare.“
„Sada znam da zajedno možemo brže riješiti problem.“
„Naučio/la sam da greška nije strašna.“
„Ponosan/na sam jer sam govorio/la pred razredom.“
Kroz ovakvu refleksiju učenici su postajali svjesni vlastitog napretka i procesa učenja. Upravo na taj način razvija se kompetencija „učiti kako učiti“, jer učenici počinju razumijevati da učenje nije samo tačan odgovor i ocjena, nego proces u kojem razvijaju samopouzdanje, odgovornost i sposobnost saradnje.
Posebno je bilo važno što su učenici jedni od drugih učili kroz svakodnevne situacije. Tokom grupnog rada pomagali su prijateljima, dijelili zadatke, razgovarali i zajedno donosili odluke. U takvim trenucima razvijale su se komunikacijske i socijalne vještine koje su jednako važne kao i nastavni sadržaji.
„Drvo vještina za život“ pomoglo je učenicima da prepoznaju kako male svakodnevne situacije mogu biti prilike za učenje. Kroz aktivnosti su učili kako poštovati različita mišljenja, kako biti strpljiv, kako prihvatiti grešku i kako zajednički tražiti rješenja. Učenici su razvijali empatiju, osjećaj pripadnosti grupi i svijest da svako može doprinijeti zajedničkom uspjehu.
Ovakav način rada pokazao je koliko je važno učenicima dati prostor da izraze svoje mišljenje, postavljaju pitanja i razgovaraju o svojim iskustvima. Kada učenici imaju priliku da aktivno učestvuju u procesu učenja, nastava postaje smislenija, zanimljivija i povezana sa stvarnim životom.
Posebnu vrijednost aktivnosti predstavljalo je to što su učenici sami mogli vidjeti svoj napredak. Svaki novi list na našem drvetu predstavljao je novu vještinu, iskustvo ili važnu životnu lekciju. Na kraju godine „Drvo vještina za život“ nije bilo samo pano u učionici, nego simbol zajedničkog rasta, saradnje i učenja.
Ova aktivnost pokazala mi je da razvoj kompetencija ne zahtijeva uvijek velike projekte i složene zadatke. Ponekad su najvažniji upravo mali trenuci – razgovor, podrška među učenicima, zajedničko rješavanje problema i prilika da učenici prepoznaju vlastiti napredak.
Kroz „Drvo vještina za život“ učenici nisu učili samo za školu i ocjenu. Učili su kako biti odgovorni, empatični, samostalni i aktivni članovi zajednice. Upravo zato vjerujem da škola treba biti mjesto u kojem učenici, osim znanja, razvijaju i vještine koje će ih pratiti kroz cijeli život.
Učenici su kroz igru ulogama, u sudnici, obradili lektiru „Doživljaji mačka Toše“. Dvije grupe zastupale su Mačka Tošu i Čiča Trišu, iznosile uvodne riječi, ispitivale likove i na kraju uz zaključak sudija analizirale djelo.
Učenici kroz rad na improvizovanim marketima uvježbavaju sabiranje i oduzimanje do 1000, razvijaju funkcionalnu matematičku pismenost te usvajaju pojmove potrošačke korpe, racionalne kupovine, štednje i planiranja potrošnje.
Šta je zapravo zelena pedagogija i po čemu se razlikuje od ekologije, ekološkog vaspitanja i obrazovanja, ekopedagogije i obrazovanja za održivi razvoj?
U središtu zelene pedagogije nije priroda kao tema, već dijete kao aktivan stvaralac održive budućnosti.
Može li istorija pomoći u razumijevanju klimatskih promjena? Ovaj interdisciplinarni projekat pokazao je da može. Kroz principe zelene pedagogije, učenici su klimatsku krizu sagledali kao istovremeno prirodni i društveni izazov.
Nedeljka Simić, vaspitačica iz Prnjavora, kroz igru i ličnu posvećenost pokazuje zašto je zajednica InŠkole prostor povjerenja, podrške i inspiracije za sve vaspitače i nastavnike u BiH.
Vernesa Manov - čas odjeljenske zajednice za 9. razred. Učenici kroz priču "Astridinim stopama" istražuju humanost, solidarnost i pomaganje slabijima te osmišljavaju vlastitu humanitarnu akciju u školi i zajednici.
Maja Pandža - priprema čas povijesti za 9. razred. Učenici istražuju biografije djece vojnika, analiziraju uzroke njihovog učešća u ratu te razvijaju empatiju i kritičko mišljenje o cijeni rata za djetinjstvo.