Mala učionica, velike životne kompetencije
Pravo učenje ne nastaje samo kroz sadržaje i ocjene, nego kroz osjećaj sigurnosti, podrške i pripadnosti. Kompetencije se razvijaju polako, kroz razgovore, greške, male pobjede i učionicu u kojoj zajedno rastu i učenici i nastavnici.
Razvoj kompetencija u učionici mnogo je više od usvajanja nastavnih sadržaja. Kao nastavnici često želimo da naši učenici budu samostalni, odgovorni, empatični, kreativni i spremni za sve izazove koje život donosi. Trudimo se da ih naučimo ne samo da čitaju, pišu i računaju, nego i da budu dobri ljudi, da razumiju druge, da sarađuju, pomažu i vjeruju u sebe. Međutim, u toj želji ponekad i sami sebi postavimo prevelika očekivanja.
Često mislimo da moramo postići sve odjednom, da svaki učenik mora odmah pokazati napredak i da svaka aktivnost mora dati vidljive rezultate. A istina je da razvoj kompetencija nije brz ni jednostavan proces. Djeca rastu različitim tempom, uče kroz iskustva, greške, razgovore, podršku i vrijeme koje im posvetimo. Nekada će jedna lijepa riječ, razgovor nakon časa ili osjećaj prihvaćenosti učiniti više nego savršeno isplanirana aktivnost.
U radu sa učenicima svakodnevno učimo i mi nastavnici. Učimo da nije najvažnije da sve bude idealno, nego da djeca osjećaju sigurnost, razumijevanje i podršku. Nije neuspjeh ako nekada ne ostvarimo sve što smo zamislili. Važno je da ne odustanemo od stvaranja učionice u kojoj se učenici osjećaju viđeno, prihvaćeno i ohrabreno da budu najbolja verzija sebe.
Pravo učenje nastaje onda kada učenik naučeno zna povezati sa životom, kada razumije emocije, poštuje druge i vjeruje da može uspjeti. Upravo zato razvoj kompetencija nije samo obrazovni cilj, nego proces u kojem zajedno rastemo, i učenici i nastavnici.
Učenici su kroz igru ulogama, u sudnici, obradili lektiru „Doživljaji mačka Toše“. Dvije grupe zastupale su Mačka Tošu i Čiča Trišu, iznosile uvodne riječi, ispitivale likove i na kraju uz zaključak sudija analizirale djelo.
Učenici kroz rad na improvizovanim marketima uvježbavaju sabiranje i oduzimanje do 1000, razvijaju funkcionalnu matematičku pismenost te usvajaju pojmove potrošačke korpe, racionalne kupovine, štednje i planiranja potrošnje.
Šta je zapravo zelena pedagogija i po čemu se razlikuje od ekologije, ekološkog vaspitanja i obrazovanja, ekopedagogije i obrazovanja za održivi razvoj?
U središtu zelene pedagogije nije priroda kao tema, već dijete kao aktivan stvaralac održive budućnosti.
Može li istorija pomoći u razumijevanju klimatskih promjena? Ovaj interdisciplinarni projekat pokazao je da može. Kroz principe zelene pedagogije, učenici su klimatsku krizu sagledali kao istovremeno prirodni i društveni izazov.
Nedeljka Simić, vaspitačica iz Prnjavora, kroz igru i ličnu posvećenost pokazuje zašto je zajednica InŠkole prostor povjerenja, podrške i inspiracije za sve vaspitače i nastavnike u BiH.
Vernesa Manov - čas odjeljenske zajednice za 9. razred. Učenici kroz priču "Astridinim stopama" istražuju humanost, solidarnost i pomaganje slabijima te osmišljavaju vlastitu humanitarnu akciju u školi i zajednici.
Maja Pandža - priprema čas povijesti za 9. razred. Učenici istražuju biografije djece vojnika, analiziraju uzroke njihovog učešća u ratu te razvijaju empatiju i kritičko mišljenje o cijeni rata za djetinjstvo.