Mala učionica, velike životne kompetencije
Pravo učenje ne nastaje samo kroz sadržaje i ocjene, nego kroz osjećaj sigurnosti, podrške i pripadnosti. Kompetencije se razvijaju polako, kroz razgovore, greške, male pobjede i učionicu u kojoj zajedno rastu i učenici i nastavnici.
Razvoj kompetencija u učionici mnogo je više od usvajanja nastavnih sadržaja. Kao nastavnici često želimo da naši učenici budu samostalni, odgovorni, empatični, kreativni i spremni za sve izazove koje život donosi. Trudimo se da ih naučimo ne samo da čitaju, pišu i računaju, nego i da budu dobri ljudi, da razumiju druge, da sarađuju, pomažu i vjeruju u sebe. Međutim, u toj želji ponekad i sami sebi postavimo prevelika očekivanja.
Često mislimo da moramo postići sve odjednom, da svaki učenik mora odmah pokazati napredak i da svaka aktivnost mora dati vidljive rezultate. A istina je da razvoj kompetencija nije brz ni jednostavan proces. Djeca rastu različitim tempom, uče kroz iskustva, greške, razgovore, podršku i vrijeme koje im posvetimo. Nekada će jedna lijepa riječ, razgovor nakon časa ili osjećaj prihvaćenosti učiniti više nego savršeno isplanirana aktivnost.
U radu sa učenicima svakodnevno učimo i mi nastavnici. Učimo da nije najvažnije da sve bude idealno, nego da djeca osjećaju sigurnost, razumijevanje i podršku. Nije neuspjeh ako nekada ne ostvarimo sve što smo zamislili. Važno je da ne odustanemo od stvaranja učionice u kojoj se učenici osjećaju viđeno, prihvaćeno i ohrabreno da budu najbolja verzija sebe.
Pravo učenje nastaje onda kada učenik naučeno zna povezati sa životom, kada razumije emocije, poštuje druge i vjeruje da može uspjeti. Upravo zato razvoj kompetencija nije samo obrazovni cilj, nego proces u kojem zajedno rastemo, i učenici i nastavnici.
Djeca pamte kako su se osjećala uz nas, vjeruje učiteljica Enisa Terović. Pročitajte kako je od jedne njene radionice izrastao krug koji danas povezuje učitelje, škole i ideje na InŠkoli.
InŠkola je mjesto na kojem shvatiš da nisi sam, da tvoje iskustvo vrijedi i da uvijek imaš od koga učiti, ali i da ono što ti znaš može pomoći nekome drugom
Prikaz priručnika “Radost otkrivanja: Akcijskim istraživanjem od pitanja u učionici do sistema koji uči”, autora Saše Madackog.
Učenici prepoznaju svoje potrebe i potrebe drugih, razgovaraju o pomoći, podršci i saradnji, definišu osobine odgovornog predstavnika, kreiraju izborne programe i tajnim glasanjem biraju rukovodstvo odjeljenjske zajednice.
Није био домаћи. Није била оцјена. Била је жеља да нешто створи и подијели са другима. И зато „Табла за нешто лијепо“ није само табла – она је простор за дјечију радозналост, креативност и радост стварања.
Evo već je prošlo više od polovine septembra , pa sam našla vremena da i ja napišem nešto o početku nove školske godine, te školskoj klimi i kulturi.
Šta to ima u ljudima tužno?
Škola nije samo mjesto učenja, već zajednica u kojoj dijete treba biti prihvaćeno, saslušano i sigurno. Pozitivna školska klima gradi se svakodnevno, poštovanjem, povjerenjem i osjećajem da svi pripadamo istoj zajednici.