Mala učionica, velike životne kompetencije
Pravo učenje ne nastaje samo kroz sadržaje i ocjene, nego kroz osjećaj sigurnosti, podrške i pripadnosti. Kompetencije se razvijaju polako, kroz razgovore, greške, male pobjede i učionicu u kojoj zajedno rastu i učenici i nastavnici.
Razvoj kompetencija u učionici mnogo je više od usvajanja nastavnih sadržaja. Kao nastavnici često želimo da naši učenici budu samostalni, odgovorni, empatični, kreativni i spremni za sve izazove koje život donosi. Trudimo se da ih naučimo ne samo da čitaju, pišu i računaju, nego i da budu dobri ljudi, da razumiju druge, da sarađuju, pomažu i vjeruju u sebe. Međutim, u toj želji ponekad i sami sebi postavimo prevelika očekivanja.
Često mislimo da moramo postići sve odjednom, da svaki učenik mora odmah pokazati napredak i da svaka aktivnost mora dati vidljive rezultate. A istina je da razvoj kompetencija nije brz ni jednostavan proces. Djeca rastu različitim tempom, uče kroz iskustva, greške, razgovore, podršku i vrijeme koje im posvetimo. Nekada će jedna lijepa riječ, razgovor nakon časa ili osjećaj prihvaćenosti učiniti više nego savršeno isplanirana aktivnost.
U radu sa učenicima svakodnevno učimo i mi nastavnici. Učimo da nije najvažnije da sve bude idealno, nego da djeca osjećaju sigurnost, razumijevanje i podršku. Nije neuspjeh ako nekada ne ostvarimo sve što smo zamislili. Važno je da ne odustanemo od stvaranja učionice u kojoj se učenici osjećaju viđeno, prihvaćeno i ohrabreno da budu najbolja verzija sebe.
Pravo učenje nastaje onda kada učenik naučeno zna povezati sa životom, kada razumije emocije, poštuje druge i vjeruje da može uspjeti. Upravo zato razvoj kompetencija nije samo obrazovni cilj, nego proces u kojem zajedno rastemo, i učenici i nastavnici.
Učenici kroz projektnu aktivnost primjenjuju znanja o obimu i površini trougla i četvorougla rješavajući praktične zadatke prema tehničkim skicama. Na taj način utvrđuju gradivo i razvijaju matematičku pismenost, preciznost i timski rad.
Potrebno je mnogo vremena i truda da se "pokrene" cijela učionica. Zasigurno isto toliko, ako ne i više, da se pokrene i jedan učitelj ili nastavnik za onaj prvi iskorak koji će biti ključan za napredak. Model Artura Coste pokrenuo lanac znanja.
Приказ резултата истраживања о самопроцјени ученика петог разреда о дигиталној писмености и компетенцијама у контексту новоуведеног наставног предмета Дигитални свијет.
Danilo Vasiljević, učitelj iz Modriče, osamnaest godina gradi učionicu kao prostor slobodnog mišljenja. Za InŠkolu ima samo jednu riječ: sloboda. Njegova priča podsjeća zašto nastavnički poziv nikada nije gotov.
Осврт на Пројекат социјализације дјеце Републике Српске кроз виђење и искуство једног учитеља. Текст доноси личну перспективу о боравку у Пројекту и значају оваквих неформалних облика васпитног рада за развој социјалних компетенција дјеце.
Kroz kreativno književno putovanje u Švedsku, upoznali smo romana „Pipi Duga Čarapa“, analizirali djelo, raspravljali o postupcima likova, učestvovali u debati i kroz kreativne zadatke razvijali maštu, kritičko mišljenje i ljubav prema čitanju.
Da bi čitanje postalo više od školske obaveze, osmislili smo književna putovanja, uveli Čitalačke pasoše i kreirali Kofere uspomena. Tako smo otkrivali svijet knjiga, upoznavali različite kulture i razvijali ljubav prema čitanju.
Tekst prikazuje iskustva iz moje učionice u razvijanju ljubavi prema čitanju kroz čitalačke pasoše, razgovore o knjigama, predstavu „Ježeva kućica“ i pokretanje čitalačkog kluba kao prostora za zajedničko čitanje i razmišljanje.
Možemo li ponovo imati bajku u kojoj su knjige bile te koje su nam pričale priče i učile nas, otkrivale nam nove svjetove. Bajku u kojoj su djeca čitala, biblioteke bile prava kraljevstva, a mi mogli birati uloge prinčeva i princeza...Pokušajmo!