Inovativnost i kreativnost dolaze u mnogim formama, i ponekad podrazumijevaju stvaranje potpuno novih ideja, ili pak jedinstvenu kombinaciju i/ili primjenu postojećih ideja u specifičnom kontekstu. Inovativne ideje nastaju kao promišljen pristup u rješavanju određenih prepreka u učenju i poučavanju, ili podrazumijevaju pronalaženje novih, originalnih ideja kojima se nastoje postići što bolji rezultati za svako dijete/učenika. Inovativnost se može ogledati u osmišljavanju različitih tehnika, metoda i strategija poučavanja, inovativnoj primjeni poznatih praksi, kreiranju različitih materijala za učenje i poučavanje i drugim oblastima. Prakse koje uvažavaju specifične okolnosti školske godine u kojoj su implementirane, prate globalne tendencije u obrazovanju i sl. zavređuju posebnu pažnju prilikom procjene i bodovanja njihove inovativnosti i kreativnosti.

Inovativne nastavne prakse trebaju, prije svega, doprinijeti razvoju djece/učenika. U tom smislu, nominovana praksa će se procjenjivati u odnosu na to u kojoj mjeri potiče aktivno uključivanje djece u proces učenja, razvija kreativnost, kritičko mišljenje, rješavanje problema i druge kompetencije; odnosno koliko doprinosi boljoj socijalnoj koheziji u razredu/školi i šire, razvoju vrijednosti, socijalnih kompetencija i ličnosti djeteta. Dokazi za to mogu uključivati podatke proizašle iz praćenja djece/učenika, refleksije na realizovanu praksu, istraživanja, dječije radove i sl.

Jedan od najvažnijih ciljeva promocije i prezentacije inovativnih ideja i praksi je profesionalna razmjena i uzajamno učenje. U tom smislu, procjena nominovane prakse uključivat će jasnoću strukture, njene svrhe i ciljeva, dobro opisane postupke, adekvatne dokaze o efikasnosti, kao i mogućnost primjene u drugim sredinama.

Ovaj važan kriterij ohrabruje nastavnike/-ce da osmisle sveobuhvatne, koherentne i dosljedne pedagoške procese („zelena pedagogija“) koji vode suštinskom razumijevanju odnosa između prirodnih, ekonomskih, socijalnih i političkih sistema kako bi se uticalo na rješavanje gorućih problema nastalih usljed klimatskih promjena, nekontrolisanog iscrpljivanja prirodnih resursa, polarizacije i nejednakosti u društvima širom svijeta.

U Bosni i Hercegovini, koja se suočava s odlivom mladih ljudi, siromaštvom i ekološkom katastrofom, su nužne i prijeko potrebne promjene obrazovne paradigme sa kreativnim izmjenama i dopunama sadržaja učenja, autentičnim i kontekstualiziranim aktivnostima od učionice do čitave zajednice i promjenom pogleda i filozofije na egzistencijalnu temu današnjice i budućnosti – obrazovanja za održivu budućnost.

Mi, unutar Centra za obrazovne inicijative i Zajednice inovativnih nastavnika/-ca, duboko vjerujemo i vrijednosno smo određeni prema kvalitetnom obrazovanju čija je svrha poticanje i promovisanje društvene, ekonomske i ekološke pravde. Bježeći od trivijalizacije ove važne paradigme, želimo stvarati nove vrijednosti za obrazovanje koje vidimo kao platformu za kvalitetno učenje, ozbiljnu razmjenu i smisleno djelovanje novih snaga za održivu budućnost, sa snažnom emancipatorskom i oslobađajućom notom. Obrazovanje je sui generis kategorija koja omogućava učenje i poučavanje o svim aspektima održive budućnosti.

Svaka školska godina sa sobom nosi niz specifičnih karakteristika. Inovativne prakse koje budu uzimale kontekst u obrazovanju, poput različitih specifičnosti, dodatno će dobijati na težini. Specifičnosti mogu biti a ova lista nije konačna: pandemija, različite vrste nepogoda, lokalni kontekst, globalna tema važna za raspravu u učionici, reforme u obrazovanju, različite tendencije u obrazovanju i slično.