Kako izgleda moja održiva škola budućnosti?

Piše: Naida Ćemalović
JU Osnovna škola “Harmani 2” Bihać

Vjerujem da mnogi zamišljaju robote umjesto nastavnika u budućnosti, ali ne i ja. Imam osjećaj da se škole neće mnogo promijeniti, iako će tehnologija napredovati. Umjesto da mijenjamo princip rada školi, učenici bi mogli promijeniti njihov način razmišljanja. Vjerujem da bi ljudi (posebno učitelji) trebali više razmišljati o tome kako školu učiniti mjestom na kojem bi se djeca mogla opustiti i zabaviti, umjesto da im škola predstavlja ˝pakao˝. Mnogi bi rekli da škola i treba da bude mjesto za učenje i obrazovanje a ne za zabavu, ali ja ne mislim tako. Vjerujem da ćete se zapitati kako ja vidim školu u budućnosti i mogu vam reći – sigurno ne ovako kakva danas jeste. Pored same škole tu je i njeno dvorište o kojem učenici ne vode brigu, što nas dovodi do zaključka da nije problem samo u učiteljima, nego i u učenicima.

Moja škola u budućnosti uopšte ne izgleda kao škole u sadašnjosti. Kao što sam već rekla škola bi trebalo biti mjesto na kojem djeca mogu biti opuštena pa bi zato moja škola za početak izgledala ovako: škola bi se nalazila na velikoj zelenoj površini, okružena prirodom, jako je čista i uređena, u školi bi se nalazila veika biblioteka jer mislim da su knjige većini učenika sada nepoznat pojam, pored biblioteke i čitanja za vrijeme trajanja odmora učenici bi mogli biti u sali za filmove gdje su poredani jastuci i veliki projektor za prikazivanje filmova uz koji bi i postojao raspored filmova, velika kantina bi takođe bila u školi uz dva aparata sa hranom i pićem na svakom spratu škole, postojala bi sala sa bazenom za časove plivanja ili slobodnu aktivnost, ne bi postojali dežurni učenici nego bi zvono zvonilo samo kada bi čas počinjao/završavao, iza škole bi se nalazio veliki teren (uz salu naravno koja je u sklopu skole za održavanje tjelesnog odgoja kada je loše vrijeme i sportova u zatvorenom) na kojem bi se održavale utakmice i nastava tjelesnog odgoja.

Kakvi su odnosi nastavnika u učenika u toj školi? Da li ocjene još uvijek postoje?  Da li snižavanje vladanje daje zadovoljstvo nastavnicima? Apsolutno ne! Ocjene i dalje postoje, a snižavanje vladanja nikako ne daje zadovoljstvo nastavnicima, ali time misle da će se učenici tako naučiti lekciju. Zašto bi nastavnici i učenici bili protivnici, ako mogu biti prijatelji? Koliko djeca treba da poštuju nastavnike toliko i nastavnici treba da poštuju učenike!

Čemu nas ustvari uči škola u budućnosti? Ne uči nas samo obrazovanju za budućnost nego i o prijateljstvu, poštovanju, odnosu prema drugima i uči nas prije svega da budemo svoji. Sve u svemu zašto bi djeca toliko mrzila školu ako ona može postati njihovo najdraže mjesto? Vjerujem da će škola u budućnosti biti bolje mjesto, jer bi to trebalo da bude izvor sreće a ne izvor stresa, mržnje i tuge.

*Step by Step zajednici važno je graditi zajedničku viziju obrazovanja za budućnost. Učenički eseji nastali su kao ishod posjeta Klubovima kritičkog mišljenja, koji su formirani u 29 škola širom Bosne i Hercegovine u okviru projekta „Kvalitetno obrazovanje za sve u Bosni i Hercegovini“, kao aktivnost u okviru Obrazovne inicijative za održivu budućnost, kako bi dobili uvid u promišljanja učenika o obrazovanju i održivosti kao jednoj sveobuhvatnoj temi.