Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Imajući u vidu činjenicu da radim i raspolažem sa najvećim resursima ove zemlje, a to su djeca, moj pedagoški rad zasniva se na uvjerenju da ako želiš kvalitetno raditi ovaj posao moraš biti jedno veliko dijete koje: raste, uči i razvija se. Svakog dana u radu bitno je dati sve od sebe. Rezultati rada nisu i ne postaju vidljivi odmah, međutim većina rezultata rada i rezultati ubjeđenja 'Dat ću sve od sebe' jasno se kristališu malo kasnije. Svaki uloženi trud djeca vrate višestruko, a vi sa svakim njihovim sretnim danima porastete. Porastete onda kada savladaju prepreku, kada nauče vezati pertlu, držati pravilno olovku, iako u stvarnome životu porastemo, kako reče jedna odgajateljica: „Samo onda kada obujemo visoku potpeticu.“ Ta mala bića svojom iskrenošću, povedu Vas u svoj svijet i učine da postanete maštoviti, kreativni ali opet, samo ako vi to želite. Želja mi je zabilježiti ovu praksu, jer u periodu kada sam ja istraživala i pokušavala pronaći negdje, nekoga da je realizovao slično moja potraga bila bezuspješna, a ja još uplašenija.
KRATAK OPIS PRAKSE
-U radu sa djecom pred odgajateljice se svakodnevno postavljaju novi i specifični izazovi na koji ponekad nisu ni spremne. -Uspješnost savladavanja i suočavanja sa tim izazovom zavisi od niza faktora, a najvažniji jeste volja i želja. Ako imate navedeno onda i ostali faktori pronađu put da vam olakšaju. Sa jednim takvim izazovom susrećem se i ja, te uz onaj prvi faktor: volju i želju, realizujem posebnu praksu.
-Ova praksa zasniva se na jednoj priči koju pišem u trenucima kada se pred mene stavio izazov i primjer je rada sa dječakom bez gornjih ekstremiteta u redovnom odgojno-obrazovnom procesu unutar predškolske ustanove. Priča “Leptir”, primjer je kako djecu adekvatno pripremiti za početak navedenog procesa, kako djeci približiti temu i pojasniti im da će dobiti druga koji nema ruke, te kako posmatranjem reakcija djece, zabilješkama, možete praviti jedinstvene planove. Realizovane su mnoge aktivnosti u okviru ovog programa, kao što su: crtanje nogama, ustima, takmičarske igre, posjete zaduženja I sl., koje su potaknule djecu da promišljaju o tome kako je to kada nemaš ruke. Kroz iste djeca su stjecala nova saznanja i vještine, a što je najvažnije jedan leptir rođen bez krila uspio je savladati prepreke i strahove, prihvatiti sebe i krenuti u svijet. Sve njegove prepreke, uspjehe i suze, jedno veliko dijete kanalisalo je u velikim emocijama i pretočilo u priče. Iz rada u ovom inkluzivnom procesu nastao je niz priča, koje nisu publikovane.