Berry van Driel: Izgradnja samopozdanja nastavnika je ključna za dobro obrazovanje

Nova epizoda Besjeda o obrazovanju ugostila je Berry van Driela, generalnog sekretara Internacionalne asocijacije za interkulturalno obrazovanje koji je jedan od ključnih osoba koje su razvile kurikulum Kuće Ane Frank, interaktivnog muzeja.  

Ovo nije van Drielov prvi boravak u Bosni i Hercegovini, naime on je nakon rata više puta boravio ovdje i pomogao je u uspostavljanju Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajevu i Muzičkog centra Pavarotti u Mostaru. Putem raznih radionica, treninga, seminara, izložbi učestvovao je u izgradnji društva koje je bilo devastirano usled rata.

Jedna od aktivnosti koje je u to vrijeme van Driel radio sa nastavnicima u BiH, jeste radionica u sklopu putujuće izložbe Kuće Ane Frank. Na pitanje šta je ono što mogu ponjeti kao pouku sa te radionice, nastavnici koji su učestvovali, gotovo jednoglasno su rekli da je to činjenica da se grad i društvo mogu iznova izgraditi. Ukoliko je to Evropa postigla nakon drugog svjetskog rata, onda je to i ovdje moguće.

Nakon drugog svjetskog rata i holokausta, uspostavljen je globalni konsenzus. Svijet se složio da je Njemačka, sa Adolfom Hitlerom na vlasti odgovorna za rat. U BiH ovakvog konsenzusa nema, tri narativa su prisutna. Sagovornik van Driel smatra da na tom putu do konsenzusa nastavnici imaju ključnu ulogu, odnosno obrazovanje. “Moramo da slušamo jedni druge, aktivno da slušamo, ostavimo predrasude po strain i ne namećemo sopstveno mišljenje kao jedino ispravno. To je teško, ali je moguće, postoje jako uspješne metodologije koje to postižu. Mnoge od njih su uspješno sprovedene u Izraelu i Palestini.” rekao je van Driel.

Nametanje kritičkog mišljenja i “guranje” refleksije je ključno u ovim procesima. Pogotovo u današnje vrijeme, koje je prepuno dezinformacija i lažnih vijesti. Moramo djecu učiti kako da dođu do tačnih i istinitih informacija.

Nakon zastrašujućih rezultata PISA istraživanja, gdje smo naučili da naša djeca u BiH ne umeju da razmišljaju na višem nivou, Nedim je pitao sagovornika kako je moguće da to promjenimo ukoliko svako drugo dijete u BiH ne ume kritički da razmišlja? Primjeri spomenuti u odgovoru su Finski i Estonski obrazovni sistemi, koji su usmjereni i fokusirani na dijete koje se u školi osjeća sigurno, komforno, motivisano. Djeca su tamo upitana kako se osjećaju u školi, da li im je lagodno, da li se osjećaju sigurno i prilagođava se njihovim odgovorima.

Radeći na kurikulumu i treninzima za nastavnike u sklopu Kuće Ane Frank, van Driel je rekao da je kurikulum postavljen tako da gradi međunarodno obrazovanje, gradi mrežu, pomaže nastavnicima da koriste interaktivne materijale, prezentuje metodologije za aktivno slušanje i metodologije za debatovanje koje ujedno i grade samopouzdanje koje je potrebno za diskusiju o raznim temama.

Veoma je bitno da nastavnici nađu vremena da na svojim predavanjima razgovaraju o temi Ruske invazije na Ukrajinu, da razgovaraju sa učenicima o ovoj temi. Jedan od načina je da nastavnici prikupe materijale, poruke, slike koje se mogu naći u medijima i o tome diskutuju sa svojim učenicima, da ih upitaju kako se oni osjećaju u vezi sa ovom situacijom, da se bave istorijom Ukrajine, razgovaraju o izbjeglištvu.

Preporuka za čitanje ove sedmice nije knjiga, već UN-ova Konvencija i protokol o statusu izbjeglica iz 1951. godine.

Pratite nas svake srijede u 19h na Facebook profilu Besjeda o obrazovanju, Instagram i Facebook profilu COI Step By Step i na našem YouTube kanalu. Preporučujemo vam da kliknete “subscribe” i ?  na našem YouTube kanalu kako biste primali obavijesti o našim sadržajima. A možete nas podržati i putem Patreon-a gdje nam možete donirati novac za produkciju budućih Besjeda.