Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Ne postoji vrijeme koje nije vrijeme djeteta. Ne postoji potreba djeteta o kojoj ne treba razmišljati, ma koliko nam nekada zvučala „previše“ ona iza sebe krije samo želju za obraćanjem, pažnjom i vremenom za njega, a to u svakom momentu možemo dati.
Ne postoji dijete koje nije vrijedno našeg truda, naše želje da budemo tu kada nam ispruži ruku. Ne postoji NE MOŽE i NEĆU, ni kao profesionalca, ni kao partnera u igri, ni kao djeteta koje se krije u svakom od nas.
Vođena mišlju Konfučija koja kaže: „Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu“ i danas me vodi. Moja pedagoška uvjerenja započinju na istoj – ništa ne moram, nego hoću, želim...svaki moj radni dan započinje osmijehom djece i grajom, zar to nije dovoljno da budete srećni što ste baš vi izabrani da budete dio čarobnog svijeta djeteta.
I možda će neko pomisliti i nije sve tako jednostavno kao što se čini. Ja ću reći isto tako, nije jednostavno, ali zadovoljstvo koje osjetite svakodnevno, a koje vam pruže mališani, ruše sve ono: NE MOGU; NEĆU: NE ZNAM...
Smatram da društvo mora imati odgovornost da stvara veće povjerenje u moć ranog djetinjstva i značaj ranog učenja, razvijajući sve kapacitete predškolskog vaspitanja i obrazovanja, unutar jedinstvenog sistema obrazovanja. Obezbjeđivanjem kvalitetnog predškolskog vaspitanja i obrazovanja može se ostvariti snažan uticaj na: zadovoljenje društvenih potreba djeteta, unapredjenje statusa predškolske djece u svakom aspektu razvoja, razvoja zdravih porodičnih odnosa, kao i razvoja određenih kompenzacija za djecu koja dolaze iz siromašnih i socijalno ugroženih sredina i djecu sa razvojnim poteškoćama.
Ulaganje u predškolsko vaspitanje i obrazovanje je svakako najisplativiji ulog i donose najbrži profit u društvenoj budućnosti.
KRATAK OPIS PRAKSE
1. „Anika i Žuta teta“ kao inovacija u vaspitno-obrazovnom procesu je nastala u vremenu nastanka pandemije izazvane virusom COVID-19 usljed zatvaranja našeg vrtića na puna dva mjeseca. Zadatak svih vaspitača i mene je bio da smo svakim radnim danom puna 3 mjeseca (dok god se i posljednje dijete nije vratilo u vrtić) od 6.30h do 16h bili u komunikaciji sa porodicama djece na način da smo slali aktivnosti predviđene za taj period putem viber grupa (ne fb stranica niti drugih javnih profila Anika je lutka koja je imala zadatak da aktivnosti približi djeci kroz svoju lutkarsku ulogu, a Žuta teta sam ja ☺.
U prilozima će moj rad biti bolje prezentovan.
2. „Moja prva čitaonica“ – projekat koji sam u saradnji sa gradskom bibliotekom i roditeljima realizovala u februaru mjesecu ove godine. Naime, osnovni cilj projekta je usmjeren ka aspektu razvoja govora kod djece u okviru kojeg je primjećeno da veliki broj djece ima teškoće. U samom početku rada „Moje prve čitaonice“ pokrenula sam akciju „Jedno dijete, jedna knjiga“ gdje je svako dijete poklonilo po jednu knjigu ili slikovnicu za čitaonicu.
Cilj projekta je svakako vrati se okupljanju porodica i vraćanje na pijedestal životnih vrijednosti u savremene porodice.
