Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Efekat učešća nastavnika jedan je od najznačajnijih činilaca koje je potrebno razumjeti i ispitati kako bismo upotpunili i riješili slagalicu zvanu obrazovanje. Kada ulaze u učionicu nastavnici to čine posjedujući unaprijed neku koncepciju o tome kako nastava treba da izgleda, proces učenja, plan i program, napredak učenika, ali i o sebi kao nastavniku. Sam proces učenja se izučava unutar mnogih tradicija. Svaka od njih sagledava proces učenja uzimajući u obzir različite jedinice analize. Uprkos napretku kroz koji je društvo prošlo tokom posljednjih par stoljeća, čini se da su pojedini aspekti školovanja ostali isti. Odjeljenja nam čine učenici istog uzrasta, znanje se stiče iz različitih predmeta koji naizgled nemaju nikakvih dodirnih tačaka, a učionice nam ispunjava oko tridesetak učenika i jedan nastavnik. Svi prolaze kroz takve škole kao učenici, a ako se desi da se nađemo u školi kao nastavnici mehanika nam je poznata jer smo i mi to prošli. Čini se da je u takvim okvirima posaonastavnika veoma predvidljiv i samim tim jednostavan. Položaj škole i aktivnost faktora u njoj se mijenjao u skladu sa potrebama društva, ali postavlja se pitanje: Da li to sada treba biti tako i kakav uticaj na uspjeh učenika ima takav sistem i način rada? Svoja pedagoška uvjerenja akcentiram upravo na nastavnika. Postavlja se pitanje, zašto? Nastavnik je taj koji svojom maštom, kreativnošću, snalažljivošću i kompetencijama unosi promjene i čini razliku. Ono što on radi u učionici je veoma važno i čini razliku. Sposobnost i stručnost nastavnika u radu sa djecom je jako važna i ona čini razliku, ovisno o načinu prilaza nastavi i postavljanja cilja da čine ono što čine. Nastavnici u današnjem vremenu posmatraju učenike kao aktivne učesnike u procesu sticanja znanja i svoju ulogu nastavnika ne sagledavaju u vidu demonstratora „gotovih rješenja“ i prenosioca informacija. Moja pedagoška uvjerenja me navode na razmišljanje ali i na zaključke o tome, na koji način nastavnik utiče na proces učenja učenika. U praksi najčešće nailazimo na sljedeće faktore uticaja: Kvalitet poučavanja (metode rada nastavnika na času); Očekivanja nastavnika; Vlastite kompetencije nastavnika o nastavi, učenju i procjeni znanja; Klima u učionici; Jasna artikulacija kriterija rada i uspjeha učenika; Potkrepljenja uloženog truda učenika; Smisleno angažovanje učenika; Iskustvo nastavnika; Obrazovanje i individualno usavršavanje nastavnika. Svi ovi faktori su jako bitni i svi se isprepliću i vraćaju nas na prvi faktor koji je i naš osnov za inovativnu praksu koju želimo pokazati, a to je kvalitet poučavanja. Ukoliko isključimo ovaj faktor nema ni ostalih navedenih faktora. O tome kako poučavamo i na koji način, kojim metodama i tehnikama učenja, ovisit će cjelokupni odgojno-obrazovni rad. Upravo iz ovih navednih razloga želja za aktivnom školom, aktivnim učenjem i aktivnim učešćem svih aktera nastavnog procesa.
Kratki opis prakse:
Pozitivna ponuda prakse je izvorište novih oblika praktične primjene metoda aktivnog učenja, radi postizanja boljeg uspjeha. Nastavnik ima toliko pretežnu ulogu u obrazovnom procesu, da svaka promjena utiče na nastavnu praksu. Tehnologija proizvodnje učeničkog rada u našim školama je zastarjela i odatle se javlja ova praksa kao potreba za modernizacijom metoda pedagoškog rada u našoj školi. Namjera ove prakse nije da sistematski opisuje strukture u obrazovanju, već da se aktivnim učenjem aktivno djeluje u cilju što uspješnijeg učenja. U našim školama čitava priča o obrazovanju se svodi na nastavne planove, udžbenike i na „predavanje lekcija“. Za razliku od toga ova praksa polazi od jedne nove koncepcije škole i nastave uopće. Kroz ovu praksu animirali smo nastavnike i učenike. Nastavnici su imali priliku da upoznaju nove metode rada, učenici su putem ove prakse imali priliku da primjene naučena znanja i spsobnosti, aktivno učestvuju u radu i iznesu svoje vlastite stavove. Praksa se pokazala jako prihvaćena, pozitivno ocijenjena i primjenjiva na u nastavnom procesu. Ideja o aktivnoj školi i nastavi nije nastala da bi se djeca relaksirala već primarno iz pedagoških razloga - da ono što djeca uče u školi nauče kvalitetnije i uspješnije da ta znanja budu smislenija i upotrebljivija.
