Mirovna pedagogija kao svrha, a ne samo cilj: Razgovor s Borisom Petrovićem
U periodu od 5. do 7. februara 2026. godine održan je Trening za eksperte za razvoj priprema za čas u oblasti mirovne pedagogije. Tom prilikom razgovarali smo s Borisom Petrovićem, dobitnikom Nagrade za inovativne nastavnike.
Boris nam je otkrio kako izgleda proces učenja među profesionalcima i na koji način se ideje mirovnog obrazovanja mogu integrisati u svakodnevni rad s djecom.
Vršnjačka podrška među nastavnicima
Iako smo navikli na termin "vršnjačko učenje" u kontekstu učenika, Boris ističe da je upravo taj moment ključan i za prosvjetne radnike. Susreti poput ovog treninga pružaju rijedak i dragocjen prostor za dijalog.
"Ovo je zaista divno iskustvo gdje se susrećemo s kolegama profesionalcima. To je naš 'vršnjački moment' – prostor u kojem možemo slobodno iznijeti mišljenje," navodi Petrović.
Iako diskusije ponekad odu u neočekivanim pravcima ili dođe do razmimoilaženja u stavovima, on naglašava da je kompas uvijek isti: dobrobit djeteta i izvlačenje maksimuma iz svakog pojedinca.
Od teorije do učionice: Prednost razredne nastave
Kao učitelj u razrednoj nastavi, Boris smatra da ima privilegiju šireg djelovanja. Dok predmetna nastava često postavlja stroge granice između disciplina, razredna nastava nudi "širi dijapazon" za uvezivanje različitih tema.
- Integrisani pristup: Mirovna pedagogija se ne predaje kao izolovan predmet.
- Prožimanje sadržaja: Ideje solidarnosti i partnerstva prožimaju se kroz časove matematike, maternjeg jezika i fizičkog vaspitanja.
- Življena praksa: Cilj nije samo odraditi lekciju, već stvoriti okruženje koje odražava te vrijednosti.
Suština je u svrsi
Za Borisa Petrovića, inovativnost pronalazi u dubinskom razumijevanju uloge nastavnika. Njegova poruka je jasna: mirovna pedagogija i inovacije ne smiju biti sami sebi svrha.
"Trudim se da svaka moja nastavna jedinica bude prožeta ovim idejama. Ovo ne treba biti cilj sam po sebi, nego svrha koju mi živimo," zaključuje Petrović.
