"Sloboda": Danilo Vasiljević, učitelj iz Modriče koji vjeruje da profesionalni razvoj nastavnika nema kraj
Danilo Vasiljević, učitelj iz Modriče, osamnaest godina gradi učionicu kao prostor slobodnog mišljenja. Za InŠkolu ima samo jednu riječ: sloboda. Njegova priča podsjeća zašto nastavnički poziv nikada nije gotov.
Danilo Vasiljević je magistar razredne nastave i već osamnaest godina zaposlen u OŠ "Sutjeska" u Modriči. Kao dijete prosvjetnog radnika, kaže, nekako je bilo prirodno da i sam izabere ovaj poziv. Ali ono što ga je oblikovalo kao učitelja nisu bile samo godine u učionici, nego i trenuci kada je na isti prostor počeo gledati s druge strane, kao roditelj.
"Upravo tada sam dobio priliku da vaspitno-obrazovni proces posmatram ne samo iz ugla učitelja, nego i roditelja, što mi je donijelo jednu potpuno novu perspektivu."
Slobodni, odgovorni i misleći ljudi
Danilo u svom radu ima jasno uporište. Ne želi učenike koji znaju odgovor, nego učenike koji znaju postaviti pitanje.
"Volio bih da ih naučim da se ne zadovoljavaju onim što im je ponuđeno kao jedini odgovor, već da postavljaju pitanja, preispituju, tragaju za dokazima i sami grade svoje stavove. Vjerujem da se upravo tako razvijaju slobodni, odgovorni i misleći ljudi."
Na njegovom profesionalnom putu posebno mjesto zauzima prosvjetna savjetnica Gordana Popadić, koja ga je, nakon jednog mirnijeg perioda, podstakla da ponovo izađe iz zone komfora. Zahvaljujući tome uključio se u rad timova Republičkog pedagoškog zavoda, snimanje časova za onlajn nastavu i naučno-istraživački rad.
"Zahvaljujući tim iskustvima shvatio sam da profesionalni razvoj nastavnika zapravo nikada nema svoj kraj."
Radionica koja ne smije biti obaveza
Kada je dobio ulogu InŠkola influensera, Danilo je od prvog dana znao s čime se suočava. Dio nastavnika ima oprez prema javnom prostoru, a InŠkola je upravo mjesto gdje se vlastiti rad dijeli s drugima.
"Zato mi je od samog početka bilo važno da radionice ne budu doživljene kao još jedna obaveza, već kao prijatan susret na kojem će kolege upoznati nove mogućnosti, razmijeniti iskustva i možda pronaći neku ideju koju će već sutra primijeniti u svojoj učionici."
U radionice je unosio i dio svog svakodnevnog rada. Koristili su Plickers kvizove kroz koje su učesnici istovremeno evaluirali radionicu i upoznavali alat primjenjiv u nastavi.
"Takve aktivnosti pokazale su da profesionalno usavršavanje može biti istovremeno korisno, praktično i opušteno."
Energija prostorije koja želi učiti
Ono što mu je, kako kaže, ostalo najviše u sjećanju, nije sadržaj radionica nego atmosfera.
"Bilo je mnogo razgovora, smijeha, razmjene iskustava i pozitivne energije. Vjerovatno je tome doprinijelo i to što su radionice pohađali ljudi koji iskreno žele učiti i razvijati se."
I tu je uočio nešto što ga i danas pokreće:
"Često imam osjećaj da u školama previše energije trošimo tražeći razloge zbog kojih se nešto ne može uraditi. Kroz saradnju sa COI Step by Step upoznao sam mnogo ljudi koji na isti problem nude desetine mogućih rješenja."
Tihi, vrijedni ljudi koji stvaraju mala čuda
Danilo govori o InŠkoli kao o prostoru vidljivosti, ne samo umrežavanja.
"Vrijednost jedne zajednice poput InŠkole vidim upravo u tome što omogućava da se vide i čuju oni tihi, vrijedni ljudi koji svakodnevno stvaraju mala čuda u svojim učionicama. U vremenu kada se mnogo više govori o problemima nego o dobrim primjerima, važno je imati prostor u kojem će kvalitetan rad nastavnika biti prepoznat, predstavljen i postati inspiracija drugima."
A kada su kolege pitali šta znači biti influenser u obrazovanju, imao je spreman odgovor:
"Ovdje nije riječ o promociji pojedinca, nego zajednice."
Niko od nas neće znati sve
Danilo ima i poruku za sve nastavnike i nastavnice koji se ponekad osjećaju nedovoljno spremnima.
"Često osjećamo da nismo dovoljno dobri ili da ne znamo dovoljno. Moje iskustvo govori upravo suprotno, niko od nas neće znati sve niti će ikada biti potpuno spreman. Ono što se od nas očekuje jeste da iskreno radimo svoj posao, budemo spremni učiti i dijeliti ono što znamo. Tada rezultati gotovo uvijek dođu."
A nastavnicima koji još nisu dio InŠkole poručuje da je to "siguran prostor u kojem mogu podijeliti svoje ideje, iskustva, dileme i uspjehe bez straha od osude, ali i mjesto gdje njihov rad može biti prepoznat i vrednovan."
Jedna riječ
Kada ga se pita da InŠkolu opiše jednom riječju, Danilo ne bira ni zajednicu, ni inspiraciju, ni podršku.
Bira slobodu.
Jer kada nastavnici i vaspitači dijele vlastite prakse, jačaju ne samo svoje profesionalne kompetencije nego i kulturu saradnje i međusobnog povjerenja koja je temelj kvalitetnog obrazovanja.
Aktivnosti se realizuju u okviru projekta Dijalog za budućnost 3 – #DFF3, kojeg provode UNDP Bosnia and Herzegovina, UNICEF Bosna i Hercegovina i UNESCO u saradnji sa Rezidentnom koordinatoricom United Nations in BiH, te u partnerstvu s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine i Ministarstvom civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Projekt finansira United Nations Peacebuilding (#PBF).
#DFF3 #dijalogzabudućnost3 #dialogueforthefuture3 #PBF #ZajednicaNastavnika
Moje iskustvo i razvoj kroz srednjoškolsko obrazovanje, volontiranje u ASuBIHu i aktivno učešće u mnogobrojnim projektima u zajednici.
Koliko su naše škole mjesta pripadanja i prihvaćanja? Ako si učenik, učenica ili radiš u školi, popuni kratku anonimnu anketu i pomozi istraživanju o inkluzivnosti školske klime u BiH.
Razmišljanje o javnom „poklanjanju“ ocjena pred cijelim odjeljenjem, njegovoj pedagoškoj opravdanosti i mogućem uticaju na samopouzdanje djeteta.
Како искуства из Степове школе у Зборници пренијети у учионицу? Стручни рад о искуствима примјене, уз осврт на развијање критичког мишљења и вриједности кроз наставну праксу
Učenici u prirodnom okruženju proučavaju spratove i vrste šume, biljni i životinjski svijet i svjesno posmatraju prirodu, a u učionici izvode eksperimente i izrađuju likovne radove od prirodnih materijala.
Radionica za roditelje prvih razreda
Mirovna pedagogija za mene nije još jedna edukacija. Ona je trenutak kada dijete samo od sebe odluči biti nečija podrška. Idemo dalje, odgajati male ljude za velika djela!
Hrana svojim mirisima i ukusima gradi uspomene, povezuje generacije i priča priče o našim korijenima. Ovo je topla priča o učenicima moje škole koji su predstavili bogatstvo kuhinje dva naroda, pokazujući da nas različitosti povezuju.
Mrav dobra srca je praksa posvećena fenomenu priredbe, produkt želje da priredbu pretvorimo u svečanost u kojoj će djeca, porodica i odgajatelji živjeti cijelu godinu, a kraj jedne važne etape proživjeti i proslaviti, na drugačiji savremeniji način.