Ekspertize:
Pedagoška uvjerenja:
Škola predstavlja jednu, ako ne i jedinu instituciju za obrazovanje mladih osoba. Škola je zamišljena kao otvorena institucija koja je integrisana u svom društvenom okruženju i koja je istovremeno središte kulturnog života. Kao takva, napredovala je i razvijala se kroz vijekove, a to se očitovalo kroz razvoj organizacije, sadržaja, strukture, odnosa, mjesta kao i uloge učenika i nastavnika u odgojno – obrazovnom procesu. Dva osnovna faktora odgojno – obrazovnog procesa su nastavnik i učenik. U savremenoj školi odnos nastavnika i učenika obilježava saradnja i međusobno poštovanje, a nikako nadređenost ili podređenost. Učenik je osoba koja uči, nastavnik je osoba koja poučava. Od nastavnika, njegove stručnosti, osposobljenosti i ličnih kvaliteta zavisi hoće li se dostignuti razvoj pedagoške nauke prenijeti u praksi. Sam poziv nastavnika je težak, odgovoran ali i lijep. Nastavnik sve svoje osobine i profesionalne vještine stavlja u službu djeteta i dječijih potreba. Postoji jedan dio u Nastavnim planovima, putem kojeg se nastavnik i učenik najbolje upoznaju i razvijaju životne vrijednosti, a to je čas odjeljenske zajednice. Svoja pedagoška uvjerenja temeljim na kvalitetnom radu u odjeljenskoj zajednici. Kroz časove odjeljenske zajednice nastavnici se približavaju učeniku i kolektivu, u ostvarenju ciljeva kroz tri bitna segmenta: odgojni, obrazovni i funkcionalni. Putem odjeljenske zajednice, odjeljenski starješina kod učenika razvijaju ljubav prema drugima, podstiče učenike na humanost i saradnju, formiraju se etički i društveno – moralni stavovi, razvija se samosvijest kod učenika, osposobljavaju se nezavisne, odgovorne i stvaralačke ličnosti, razvija se sposobnost komunikacije i dr. Pa, zar sve navedeno nisu upravo vrijednosti kojima težimo u životu, koje se kroz ove časove razvijaju!
Često smo svjedoci razmišljanja mnogih praktičara, o tome kako je odgoj jedan od najvažnijih zadataka sa kojima se nastavnici svakodnevno susreću. U školama, međutim, imamo mnogo primjera gdje se sve više potiskuje odgojni aspekt na račun obrazovnog. Takođe sam uvjerenja da je odgojna komponenta jako važna ali isto tako da se na časovima odjeljenske zajednice najviše radi na razvijanju odgojne komponente i odgojnih aktivnosti. Obim odgojnog djelovanja danas je znatno širi nego ranije. Odgojni uticaji putem škole znatno utiču na afirmaciju drugih odgojnih funkcija. Da bi prešli formalizam i razvijali istinske vrijednosti kod naših učenika, svoja pedagoška uvjerenja temeljim i na odgoju kao faktoru ali i odjeljenskoj zajednici kao mjestu, gdje se doprinosi afektivnom razvoju učenika.
KRATAK OPIS PRAKSE
Praksa je nastala kao plod dugogodišnjeg iskustva i praktičnog rada sa učenicima u osnovnoj školi. Dijete je pokretač svega lijepog i otuda potreba da se djeci pruži najbolje od nas. Iz tog razloga ova praksa proizašla je iz potrebe i želje da se životno važnim pitanjima posvetimo na časovima odjeljenske zajednice. Na ovim časovima kod učenika razvijamo ideje, kreativnost, slobodu mišljenja, entuzijazam. Kroz praksu sam ukazala na pojmove i faktore obrazovanja, planirala i razradila područja rada po razredima, prilagodila teme uzrasnom dobu učenika, ukazala na važne datume u godini, održala 45 pedagoških aktivnosti sa učenicima od I do IX razreda, sa drugačijim inovativnijim pristupom. Sve pedagoške aktivnosti su bazirane prema ishodima učenja. Aktivnosti su koncipirane na način da se teme za I razred mogu primjenjivati takođe u VIII razredu. Sve ovo objedinila i koncipirala u jedan priručnik za nastavnike, koji nosi naziv „Odgojno – obrazovni rad u odjeljenskoj zajednici“, prvi u BiH sa ovakvom metodologijom rada. Iako se cjelokupni sadržaj ove prakse temelji na savremenim pedagoškim zamislima, ali i znanjima stečenim kroz praksu, temeljno usmjerenje je realitetna terapija i teorija izbora. Ova inovativna ideja promoviše odgoj i jačanje odgojne komponente škole. Nastava na časovima odjeljenske zajednice je interaktivna uz korištenje savremenih tehnika i tehnologija.
